major |
(lat. magnus velik, major veæi) stariji od dva brata, usp.senior; voj. poèetni èin višeg èasnika,zapovjednik bataljuna ili baterije; upravitelj, nadzornik imanja |
|
majora |
(lat. maiora se.vota) mn. veæina glasova, premoæ u glasovima; per maiora èit. per majora (lat.) veæinom glasova |
|
majoran |
(tal. majorana, mn.majoraca) bot.poznata vrtna biljka iz porodice usnaèa èije se lišæe upotrebljava (kao mirodija) za zaèine;mažuran |
|
majorat |
(lat. majoratus)utvrðeni red nasljedstva kojidaje pravo nasljedstva najstarijem èlanuobitelji. Ovdje spada: primogeniturapravo prvoroðenog, najstariji èlan iz najstarije linije srodstva prima nasljedstvo; seniorat po kojem najstariji èlan obiteljiuopæe im |
|
MAJORAT |
(lat. maior — viši, stariji), nasljednired koji se u mnogim zemljamazadržao još iz feudalnog vremena, po kojemusav posjed prelazi na najstarije u rodbini ili na najstarijeg od živih pokojnikovih sl.ova, radi očuvanja moćistarih plemićkih porodica. Imetak |
|
MAJORAT |
sustav nasljeđivanja cjelokupnoga (nepodijeljenog)obiteljskog posjeda na najstarijega članaobitelji. |
|
majordom |
(lat. maior domus)najviši dvorski i državni službenik u staroj franaèkoj državi, nadstojnik kraljevskog dvora i kraljevzastupnik; kasnije, pod slabim vladarima, èesto imao svu vlast u svojim rukama, npr. PipinHeristalski, Karlo Martel, Pipin Mali |
|
majorenitet |
(lat. majorennitas)prav. punoljetstvo,punoljetnost |
|
majorentan |
(lat. majorennis,major annis)prav. punoljetan |
|
majoristi |
(lat. maior) mn. u Kat. crkvi: nositelji viših sveæenièkih èinova, od susveæenika naviše |
|
majoritet |
(lat. majoritas)veæina, veæina glasova; supr. minoritet |
|
majorizirati |
(lat. maior veæi) nadglasati,nadglasavati, nadvladati veæinomglasova, npr. protivnièku stranku |
|
majstergezang |
(njem. Meistergesang)lit. umjetnièko lirskopjesništvo kojim su se u XIV. st. bavili u Njemaèkoj tzv."majstoripjevaèi"; v. majsterzingeri |
|
majsterzingeri |
(njem. Meistersinger)mn.lit. "majstoripjevaèi", njemaèki pjesnici iz graðanskog staleža, u XIV. st., koji su se u svojim profesionalnim udruženjima baviliumjetnièkim pjesništvom(majstergezang), držeæi se strogo pjesnièkihpropisa koji su bili izloženi unji |
|
majstor |
(njem. Meister, lat.magister) obrtnik,osobito onaj koji je položio majstorski ispit i stekao majstorsko pravo; uèitelj, onajkoji je u neèemu dostigao savršenstvo, umjetnik |
|