... Rječnik | major | (lat. magnus velik, major veæ... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

major (lat. magnus velik, major veæi) stariji od dva brata, usp.senior; voj. poèetni èin višeg èasnika,zapovjednik bataljuna ili baterije; upravitelj, nadzornik imanja  
majora (lat. maiora se.vota) mn. veæina glasova, premoæ u glasovima; per maiora èit. per majora (lat.) veæinom glasova  
majoran (tal. majorana, mn.majoraca) bot.poznata vrtna biljka iz porodice usnaèa èije se lišæe upotrebljava (kao mirodija) za zaèine;mažuran  
majorat (lat. majoratus)utvrðeni red nasljedstva kojidaje pravo nasljedstva najstarijem èlanuobitelji. Ovdje spada: primogeniturapravo prvoroðenog, najstariji èlan iz najstarije linije srodstva prima nasljedstvo; seniorat po kojem najstariji èlan obiteljiuopæe im  
MAJORAT (lat. maior — viši, stariji), nasljednired koji se u mnogim zemljamazadržao još iz feudalnog vremena, po kojemusav posjed prelazi na najstarije u rodbini ili na najstarijeg od živih pokojnikovih sl.ova, radi očuvanja moćistarih plemićkih porodica. Imetak  
MAJORAT sustav nasljeđivanja cjelokupnoga (nepodijeljenog)obiteljskog posjeda na najstarijega članaobitelji.  
majordom (lat. maior domus)najviši dvorski i državni službenik u staroj franaèkoj državi, nadstojnik kraljevskog dvora i kraljevzastupnik; kasnije, pod slabim vladarima, èesto imao svu vlast u svojim rukama, npr. PipinHeristalski, Karlo Martel, Pipin Mali  
majorenitet (lat. majorennitas)prav. punoljetstvo,punoljetnost  
majorentan (lat. majorennis,major annis)prav. punoljetan  
majoristi (lat. maior) mn. u Kat. crkvi: nositelji viših sveæenièkih èinova, od susveæenika naviše  
majoritet (lat. majoritas)veæina, veæina glasova; supr. minoritet  
majorizirati (lat. maior veæi) nadglasati,nadglasavati, nadvladati veæinomglasova, npr. protivnièku stranku  
majstergezang (njem. Meistergesang)lit. umjetnièko lirskopjesništvo kojim su se u XIV. st. bavili u Njemaèkoj tzv."majstoripjevaèi"; v. majsterzingeri  
majsterzingeri (njem. Meistersinger)mn.lit. "majstoripjevaèi", njemaèki pjesnici iz graðanskog staleža, u XIV. st., koji su se u svojim profesionalnim udruženjima baviliumjetnièkim pjesništvom(majstergezang), držeæi se strogo pjesnièkihpropisa koji su bili izloženi unji  
majstor (njem. Meister, lat.magister) obrtnik,osobito onaj koji je položio majstorski ispit i stekao majstorsko pravo; uèitelj, onajkoji je u neèemu dostigao savršenstvo, umjetnik  

1 6 7 8 9 10 49