| mene |
(fr. menée) lov. trag divljaèi u bijegu |
|
| Menelaj |
(grè. Menelaos) mit.spartanski kralj, sinAtrejev, brat Agamemnonov, muž lijepeHelene koju je Pariš bio odveo i zbogèega je došlo do Trojanskog rata;jedan od najhrabrijih grèkih boraca pod Trojom |
|
| menestrel |
(fr. ménestrel) sviraè,pjevaèpjesnik u srednjemvijeku, sluga i pratitelj provansalskihtrubadura koji je umio samo pjevati, ali ne i sastavljati pjesme |
|
| menetekel |
ili potpuno: mene mene tekel ufarsin (= brojio, brojio, izmjerio i razdijelio) tajanstvene rijeèi koje je nevidljiva ruka ispisala na zidu dvo rane u kojoj je bezbožni babilonski kralj Baltazar sa svojim doglavnicima pio vino iz zlatnih posuda ukradenih i |
|