| meza |
(tal. mezza, lat.medius) pola, upola; a mezza voæe èit. a meza voæe (tal.) glaz. u pola glasa,poluglasno |
|
| mezalijansa |
(fr. mésalliance)neprilièan brak, brak izmeðu osoba vrlo razlièitih po rodu ili položaju |
|
| mezalijirati |
(fr. mésallier)oženiti se ili udati za osobu koja svojim rodom ili svojim društvenim položajemnije ravnopravna |
|
| MEZALJANSA |
(franc. mesalliance), brak s osobom koja pripada nižoj društvenoj klasl. Tako se u feudalnodoba nazivao brak plemića ili plemkinje s nekim pripadnikom građanskog staleža. U doba vladavine buržoaskeklase nazivali su M. brak osobe kojaje pripadala bogatoj g |
|
| mezanin |
(tal. mezzanino)grad. polukat, meðukat, svaki niži kat koji se nalazi izmeðu dvaju viših; poluprozor, manji prozor izmeðudvaju veæih |
|
| meze |
(tal. mese, lat.mensis) mjesec; per meze (tal. per mese) trg. na mjesec, mjeseèno |
|
| mezelin |
(fr. méseline) finofrancusko platnood vune i svile (za zavjese, prekrivaèe i dr.) |
|
| mezenterij |
(grè. mesenterion)anat. opnakoja omotava crijeva |
|
| mezenterijalan |
(grè. mesenteriontrbušna maramica) anat.opneni, koji se tièe trbušne opne, koji pripada trbušnoj opni, koji je u vezi s trbušnom opnom |
|
| mezenteritis |
(grè. mesenterion)med. upala opne koja omotava crijeva, upala mezenterija |
|
| mezenterski |
anat. v. mezenterijalan |
|
| mezil |
(ar. menzil) mjestogdje se putnik zaustavlja,gostionica, postaja, obdanica; pošta,posebno ona koju su nosili stalnikuriri na konjima; mezul |
|
| mezilana |
(ar. menzilhhane)poštanska postajagdje se mijenjaju konji, usputna postaja na kojoj su stalni kuriri, tzv. tatari,noseæi službena pisma, dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad,mijenjali umorne konje odmornim, kako bi bez zastoja mogli produžiti |
|
| mezilðija |
(ar.tur.) onaj koji nosi poštu na konju, poštar, kurir |
|
| meziolitski |
(grè. mesos, lithos kamen) geol. koji pripada prijelaznom dobu odpaleolitskog prema neolitskom razdoblju |
|
