moral |
(lat. mos gen. morišobièaj, moralis) fil. skup obièaja, osobito dobrih obièaja, onih koji omoguæuju povoljan i skladanopstanak i razvitak pojedincai društva, vrlina, krjepost, najviši zakonodržavanja ljudskog društva; misaokojoj je cilj pouèiti, pouka (np |
|
morala |
(lat. morum malina,kupina) prviembrionalni stadij u razvoju živog organizma (skupina stanica nastala brazdanjem jajeta nalik namalinu, kupinu) |
|
moralan |
(lat. moralis) kojipripada moralu;koji živi u skladu s moralnim propisima, tj. koji svojim životom i radom stvara sebinajveæe dopuštene koristi, a istodobno nikome drugom time ne škodi; ispravan i pošten u seksualnom pogledu; hrabar, odvažan, pun vjere u |
|
moralist |
(fr. moraliste)uèitelj, propovjednik morala, pisac koji piše o moralu; sudac u moralnim pitanjima |
|
moralisti |
(lat. moralisare) v.moralizirati |
|
moralitet |
(lat. moralitas) onošto je u skladusa zahtjevima morala, svojstvo slaganja s najvišim zakonom održanja ljudskogdruštva, cjeline ljudskog roda (supr. legalitet svojstvo slaganja sa zakonimaili pravnim poretkom jedne države), ono što je u moralnom pogledu d |
|
moraliteti |
(fr. moralités) mn. ukasnijemsrednjem vijeku: vrsta pobožnih drama koje su, za razliku od misterija,predoèavale u izmišljenim primjerimapojedine moralne pouke |
|
moralizacija |
(lat. moralisatio) potpomaganje (ili: unapreðivanje) morala injegovih propisa; usp. moralizirati |
|
moralizam |
(lat. moralis)priznavanje i strogo zahtijevanje jednog moralnog shvaæanja dužnosti; supr. amoralizam iliimoralizam |
|
moralizirati |
(lat. moralisare)èiniti (ili: uèiniti) moralnim, popravljati koga ili što u moralnom pogledu; uliti moral, ulijevati moral; razmišljati o moralu, govoriti o moralu, propovijedati moral;pren. koriti nekoga, popovati nekome |
|
moralna filozofija |
V. v pod moralni |
|
moralna pedagogija |
odgajanje u duhu shvaæanja života koje seoslanja na filozofsku i znanstvenu, a ne nareligijsku etiku |
|
moralna statistika |
statistika odreðenih, u moralnompogledu znaèajnih pojava i djelovanja u ljudskom društvu koja se dogaðaju ponekoj pravilnosti, npr. zloèini, samoubojstva, sklapanja i razvodi brakova itd. |
|
moralna teologija |
po Kantu, pokušaj da se, na osnovi uroðene težnje razumnih biæa da žive u skladu s od reðenim moralom, zakljuèi o postojanju Boga i Božjihosobina |
|
moralni |
(lat. moralis) koji setièe moralai njegovih propisa; moralni zakon unutarnji zakon po kojemu nitko ne treba èiniti ono što ne bi želio da se njemu èini (vidi kategorièki imperativ); moralna osoba pravna osoba,juristièka osoba, ona što ima sva zakonska pra |
|