| soja |
(lat. soja hispida) bot. vrsta graha u Kini i Japanu èije se brašno upotrebljava za jela |
|
| sokak |
(ar. zukak, tur. cokak) kratka i uska ulica |
|
| sokl |
(fr. socle, njem. Sockel, lat. socculus) podloga, podnožje, postolje, stopa |
|
| sokratika |
naèin pouèavanja grèkog filozofa Sokrata (470399. pr. n. e.) koji se sastoji u tome da se ideje razviju iz duha samog uèenika, time što ovaj, vješto postavljenim pitanjima, malopomalo sam doðe do pojma koji mu je uèitelj htio objasniti; v. majeutika |
|
| sokratovci |
fil. Sokratovi prijatelji i uèenici: Ksenofon, Eshin, Euklid, Fedon, Antisten, Aristip i dr. |
|
| sokratovska ironija |
upoznavanje neèijih ideja i intelektualne vrijednosti na taj naèin što se pred njim napraviš kao da ništa ne znaš |
|
| sokratovska metoda |
V. v sokratika |
|
| sokratovske škole |
fil. škole starog vijeka koje su proizišle iz Sokratovog nauèavanja |
|
| sokslet |
ureðaj za steriliziranje mlijeka (nazvan po izumitelju F. Soxhlety, 18481926) |
|
| Sol |
(lat.) mit. rimski bog sunca; Sunce; kem. ime za zlato |
|
| solak |
(tur.) 1. ljevoruk èovjek, ljevak; 2. nekada: pripadnik posebnog turskog gardijskog janjièarskog korpusa |
|
| solanaceae |
èit. solanacee (lat.) mn. bot. pomoænice (mnoge sadrže otrovne alkaloide, a neke su jestive) |
|
| solanin |
(lat. solanum) kem. otrovan alkaloid u mnogim vrstama biljke solanum, npr. i u klicama starog krumpira |
|
| solanum |
(lat.) bot. pomoænica, biljna porodica s oko 1200 vrsta |
|
| solarij |
1. (lat. solum tlo, zemljište, solarium) prav. porez na zemljište; 2. (lat. sol Sunce) sunèani sat, sunèanik; sat uopæe; mjesto izloženo suncu, ravan krov (za sunèanje), sunèana kupka |
|
