| socijus |
(lat. socius) drug, pratitelj; sudionik, ortak; saveznik |
|
| sociografija |
(lat. socius drug, grè. grafo pišem) opisivanje životnih prilika i opæeg stanja nekog naroda u jednom odreðenom vremenskom razdoblju |
|
| sociolog |
(lat. socius drug, grè. logos) znanstvenik koji se bavi sociologijom |
|
| sociologija |
(lat. socius drug, grè. logia znanost) znanost o osnovnim uvjetima ljudskog društva (izraz potjeèe od O. Comtea, osnivaèa novije sociologije); kao socijalna statika i morfologija, sociologija prouèava oblike, ustrojstvo i razloge trajanja i èvrstine odreð |
|
| sociologizam |
(lat. socius drug, grè. logia znanost) fil. shvaæanje po kojem sve duhovne i kulturne èinjenice i pojave treba objašnjavati iskljuèivo društvenim stanjem |
|
| soda |
(fr. soude, tal., port., šp. soda, lat. salsus) 1. kem. natrijev karbonat, ima veliku vrijednost u industriji stakla, sapuna, kao i za pranje, bijeljenje i dr. (prije se dobivala iz pepela nekih morskih i primorskih biljaka, a sada gotovo iskljuèivo od ku |
|
| sodij |
(lat. sodium) kem. v. natrij |
|
| Sodoma |
(hebr.) legendarni grad u Palestini, na podruèju sadašnjeg Mrtvog mora, koji je s Gomorom zbog bezbožnosti i razvrata bio uništen vatrom; (Post 19); pren. grad grijeha i razvrata |
|
| sodomija |
protuprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeðu èovjeka i životinje (po gradu Sodomi gdje su, prema predaji, bludnièili na ovakav naèin) |
|
| sodomist |
onaj koji vrši sodomiju |
|
| sofa |
(ar. sofet, šp., tal. sofa) široka klupa duž zida, u sobama, pokrivena tkaninama, na kojoj se sjedi i spava |
|
| soferimi |
(hebr.) "književnici", skupljaèi, tumaèi i uèitelji "zakona" kod Zidova nakon izgnanstva, uživali su veæi ugled i od sveæenika |
|
| sofija |
(grè. sofia) mudrost |
|
| sofioni |
(tal. soffioni) mn. kem. pare (fumarole) koje sadrže bornu kiselinu i izbijaju iz pukotina zemlje (u Toscani), iznad kojih su bazeni s vodom u koju skupljaju bornu kiselinu |
|
| sofist |
(grè. sofistes) onaj koji se namjerno služi lažnim zakljuècima, prepreden mudrijaš; fil. u V. st. pr. n. e.: èovjek od znanosti, mudrac, narodni uèitelj i prosvjetitelj; kasnije, malopomalo, sofisti su se izvrgnuliu ljude koji su od svog znanja napravili |
|
