| sekunda |
(lat. secundus drugi, drugi po redu, secunda od lat. pars minuta secunda drugi umanjeni dio, pa je ostalo, radi kratkoæe, samo secunda) šezdeseti dio stupnja ili vremenske minute (usp. minuta); maè. drugi naèin izvoðenja udarca maèem; glaz. drugi ton nako |
|
| sekundant |
(lat. secundans povoljan, koji pomaže) pomoænik, svjedok u dvoboju |
|
| sekundar |
(lat. secundarius) 1. kod katolika: sveæenik po rangu drugi nakon opata; kod evangelika: drugi propovjednik, onaj koji drži propovijedi poslijepodne; 2. glaz. pratitelj, onaj koji u orkestru na istom instrumentu svira drugi glas |
|
| sekundarni |
(lat. secundarius) koji zauzima drugo mjesto u nekom redu, drugog reda, sporedan, usputan, pomoæni, podreðen, zavisan; sekundarne pojave med. pojave u bolesti koje su nastale kao posljedica prvih (primarnih) pojava, pojave kasnije po nastanku; sekundarni |
|
| SEKUNDARNI SEKTOR |
V. v SEKTORI DJELATNOSTI |
|
| sekundina |
(lat. secundina) med. posteljica (opna u kojoj dijete leži za vrijeme trudnoæe); secundina retenta èit. sekundina retenta (lat.) zaostala posteljica |
|
| sekundirati |
(lat. secundare) pomagati kome, potpomagati koga, iæi na ruku kome, povlaðivati kome; biti nazoèan kao svjedok (u dvoboju); glaz. svirati ili pjevati drugi glas, pratiti |
|
| sekundni |
koji se tièe sekunde, koji pripada sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji traje sekundu; usp. sekunda |
|
| sekundogenitura |
(lat. secundogenitura) prav. drugo roðenje, prava drugog sina i njegovih nasljednika na nasljedstvo; supr. primogenitura |
|
| SEKUNDOGENITURA |
(lat. secundus genitus - drugi rođen), pravo drugorođenog sl.a injegovih potomaka na nasljedstvo(v. Primogenitura). |
|
| sekundus |
(lat. secundus) prid. drugi, drugi po redu, sljedeæi; prav. onaj koji nasljeðuje ako prvi nasljednik (primus) ne dobije nasljedstvo |
|
