spora |
(grè. spora sjetva) bot. truska, klica sjemena, stanica koja vrši razmnožavanje (kod biljki bescvjetnica) |
|
sporadi |
(grè. sporas gen. sporados rasut, raštrkan, speiro šijem) mn. razasuti otoci i otoèiæi |
|
sporadièan |
(grè. sporadikos rasut, raštrkan, pojedinaèan; osamljen) razasut, raspršen po raznim podruèjima, pojedinaèan, usamljen; sporadiène bolesti bolesti koje napadaju samo pojedince (za razliku od epidemiènih,koje napadaju èitave pokrajine i narode) |
|
sporadiènost |
(grè. sporadikos rasut, raštrkan, pojedinaèan; osamljen) pojedinaènost, osamljenost, pojedinaèno pojavljivanje, povremeno pojavljivanje |
|
sporangidij |
(grè. spora sjetva, angos posuda) bot. sjemena posudica; plodni ovoj kod bescvjetnica; maticastanica truska kod algi |
|
sporangij |
(grè. spora sjetva, angos posuda) bot. v. sporangidij |
|
šporet |
(njem. Sparherd) štednjak |
|
sporko |
(tal. sporco, lat. spurcus) trg. = bruto |
|
sporofite |
(grè. spora sjetva, fyton biljka) bot. biljke koje se razmnožavaju pomoæu truski (spora) |
|
sporogeneza |
(grè. spora sjetva, genesis postanak, raðanje) biol. razmnožavanje putem truski (spora); spor agonija |
|
sporogon |
(grè. spora sjetva, gonos roðenje, raðanje) bot. kod mahovina: plod koji stvara truske (spore), a koji se razvija iz oploðenog jajeta arhegonija, tj. ženskih spolnih organa |
|
sporogonija |
(grè. spora sjetva, gonos raðanje) biol. v. sporogeneza |
|
sporozoe |
(grè. spora sjetva, zoon životinja) mn. zool. jednostaniène praživotinje koje žive kao nametnici (paraziti) u drugim životinjama, a razmnožavaju se pomoæu truski (spora) koje imaju ljusku |
|
šport |
(engl. sport, njem. Sport) v. sport |
|
sport, šport |
(lat. disportare raznositi, disportus raznošenje, engl. sport) igra, šala, provod u prirodi; osobito: sve one tjelesne vježbe za koje je potrebna snaga, hrabrost, izdržljivost, okretnost i umijeæe (npr. jahanje, veslanje, klizanje, lov, trèanje, loptanje, |
|