| subjekt |
(lat. subjectum ono što je podmetnuto) podloga, temelj; gram. reèenièni dio koji vrši radnju ili o kojem se govori (supr. predikat); pojedinac, osoba (za razliku od objekta ili stvari); pren. èovjek predodreðen za neki posao (s obzirom na svoju sposobnost |
|
| subjektivan |
(lat. subjectivus) osobni, unutrašnji, koji se tièe subjekta, koji potjeèe od subjekta (osobe), a ne od stvari; pren. koji polazi od sebe, jednostran, pristran, osoban; subjektivni osjeæaj psih. osjeæaj koji je nastao unutrašnjim podražajem; supr. objekti |
|
| subjektivitet |
(lat. subjectivitas) postojanje i valjanost neèega samo za duhkoji spoznaje, osobno zamjeæivanje i shvaæanje; jednostranost, pristranost; supr. objektivitet |
|
| subjektivizam |
(lat. subjectivismus) fil. 1. u teoriji spoznaje: shvaæanje daje cjelokupna spoznaja subjektivna, i to: a) da svi iskazi ovise o subjektu koji ih daje, tako da jedan sud za nekoga može vrijediti kao istinit, a za drugog kao lažan, a objektivne istine su i |
|
| subjektivnost |
(lat. subjectivitas) v. subjektivitet |
|
