temperament |
(lat. temperamentum pravi odnos pomiješanih stvari, valjana mješavina; prava mjera) psih. narav, æud, skup sklonosti nekog èovjeka, oblik stanja svijesti, osobito osjeæaja, koji u nekom èovjeku prevladava;prema Lotzeu: "formalne i stupanjskerazlike u uzbu |
|