| viklifiti |
mn. pristaše engleskog teologa J. Wicliffa, prethodnika reformacije u XIV. st, istaknuo se u borbi protiv zloporaba u Katolièkoj crkvi i zahtijevao èistoæu kršæanskog nauèavanja |
|
| vikont |
(lat. vicecomes, fr. vicomte, eng. viscount) francuska plemiæka titula izmeðu grofa i baruna; podgrof, titula grofovog sina koju nosi za oèeva života; posjednik vlastelinstva u Francuskoj |
|
| vikontesa |
(fr. vicomtesse) vikontova žena ili kæerka |
|
| viks |
(njem. Wichse) mast za obuæu, laštilo, imalin |
|
| viksati |
(njem. wichsen) èistiti obuæu mašæu za èišæenje (viksom) |
|
| viktimologija |
(lat. victima žrtva) žrtvoslovlje, znanost koja prouèava žrtve i naèine nasilja i stradanja |
|
| viktorija |
(lat. victoria) ljetna otvorena kola s jednim ili dva konja i sa 3 4 sjedala |
|
| Viktorija |
(lat. Victoria) mit. božica pobjede kod starih Rimljana (kod Grka: Nika) koju su prikazivali s krilima i lovorovim vijencem ili palminom granèicom u ruci; astr. asteroid otkriven 1850. |
|
| viktorijaoranž |
kem. zlatnožuta boja izraðena od kreozota i salitrene kiseline, za bojenje vune i svile |
|
| viktoriozna |
(lat. victoriosus, fr. victorieux) pobjedonosan, pobjednièki |
|
| viktualijanci |
(lat. victualia) mn. opasni morski razbojnici u XIV. i XV. st. na Istoènom i Sjevernom moru, prvobitno graðani iz Rostocka i Wismara koji su, po naredbi svog vojvode (hercoga), doèekivali brodove i oduzimali im viktualije koje su kasnije nosili opsjednuti |
|
| viktualije |
(lat. victualia, vivere živjeti) mn. životne namirnice, hrana |
|
| viktus |
(lat. victus, vivere živjeti) naèin života; sredstvo za život, uzdržavanje; victus et amictus èit. viktus et amiktus (lat.) hrana i odjeæa |
|
| vikunja |
(šp. vicuna) v. vigonja |
|
| vila |
(lat. villa, fr. ville) ljetnikovac, kuæa izgraðena u obliku ljetnikovca |
|
