| verbalan |
(lat. verbalis) koji se tièe rijeèi; doslovan, od rijeèi do rijeèi; gram. glagolski |
|
| verbalist |
(lat. verbum) prièalo, naklapalo, onaj koji više drži do rijeèi nego do njihovog sadržaja |
|
| verbaliter |
(lat.) pril. od rijeèi do rijeèi, doslovno; usmeno |
|
| verbalitet |
(lat. verbalitas) doslovnost; rjeèitost, blagoglagoljivost |
|
| verbalizacija |
(lat. verbum rijeè, verbalisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno saslušanje; pren. isprazna rjeèitost, trošenje rijeèi uludo, naklapanje |
|
| verbalizam |
(lat. verbum rijeè) prazno razmetanje rijeèima i reèenicama sa svrhom da se tko pred slušateljima pokaže uèen i pametan |
|
| verbalizirati |
(lat. verbum, verbalisare) prav. sastavljati protokol, pismeno saslušavati: usmeno raspravljati; pren. isprazno prièati, govoriti u vjetar, naklapati |
|
| verbalna definicija |
objašnjenje rijeèi, odredba rijeèi |
|
| verbalna egzegeza |
objašnjenje rijeèi, tumaèenje rijeèi |
|
| verbalna injurija |
prav. uvreda nanesena rijeèima; supr. realna injurija |
|
| verbalna nota |
pol. usmena nota jedne vlade drugoj, ima karakter povjerljivog priopæenja |
|
