vikar |
(lat. vicarius) zastupnik, zamjenik, namjesnik (papin, patrijarhov) u jednoj pokrajini, biskupiji, dijecezi itd.; u Engleskoj: niži sveæenik, kapelan |
|
vikarija(t) |
(lat. vicaria) zvanje i vlast vikara, namjesništvo, namjesnikov djelokrug; kapelanstvo |
|
vikarni |
(lat. vicarius) namjesnièki, zastupnièki; vikarna krvarenja med. krvarenja na nos umjesto menstruacije |
|
vikend |
(engl. weekend) tjedni odmor (poèinje subotom popodne i traje do ponedjeljka ujutro, a obièno se provodi izvan mjesta stanovanja) |
|
viking |
(staronord. vikingr) borac, ratnik, junak, osobito junak na moru, gusar; ime germanskih stanovnika Skandinavije koji su od VIII. do IX. st. bili na zlu glasu kao gusari |
|
vikler |
(njem. wickeln omatati, savijati) nekada: veo, koprena; danas: naprava (smotak) za pravljenje kovrèica u kosi |
|
viklifiti |
mn. pristaše engleskog teologa J. Wicliffa, prethodnika reformacije u XIV. st, istaknuo se u borbi protiv zloporaba u Katolièkoj crkvi i zahtijevao èistoæu kršæanskog nauèavanja |
|
vikont |
(lat. vicecomes, fr. vicomte, eng. viscount) francuska plemiæka titula izmeðu grofa i baruna; podgrof, titula grofovog sina koju nosi za oèeva života; posjednik vlastelinstva u Francuskoj |
|
vikontesa |
(fr. vicomtesse) vikontova žena ili kæerka |
|
viks |
(njem. Wichse) mast za obuæu, laštilo, imalin |
|
viksati |
(njem. wichsen) èistiti obuæu mašæu za èišæenje (viksom) |
|
viktimologija |
(lat. victima žrtva) žrtvoslovlje, znanost koja prouèava žrtve i naèine nasilja i stradanja |
|
viktorija |
(lat. victoria) ljetna otvorena kola s jednim ili dva konja i sa 3 4 sjedala |
|
Viktorija |
(lat. Victoria) mit. božica pobjede kod starih Rimljana (kod Grka: Nika) koju su prikazivali s krilima i lovorovim vijencem ili palminom granèicom u ruci; astr. asteroid otkriven 1850. |
|
viktorijaoranž |
kem. zlatnožuta boja izraðena od kreozota i salitrene kiseline, za bojenje vune i svile |
|