| Hod |
Niz ravnomjernih i naizmjeničnih koordinovnih pokreta udova i trupa s cijem premještanja s jednog mjesta na drugo u pravcu kretanja. Četvoronožni hod; niz takvih pokreta koji se vrše sa sva četiri ekstremiteta oslonjena na podlogu. Uspravni hod: karakteirstičan za čovjeka i neke više životinje. Hodom upravljaju viši živčani centri u malom i velikom mozgu. Njihovo oštećenje dovodi do karakterističnih poremećaja hoda; hemiplegički h., hod u kojem usljed kontrakture u ekstenziji noge hemiplegičara (WernickeMannov predilekcioni tip kontrakture) noga postaje duža (pes equinus), te je bolesnik, pošto je ne može da svije u koljenu, pri hodu baca u luku u stanu i unpredije (V. circumductio); pačji h., geganje osoba pri hodu, osoba u kojih postoji luxatio coxae congenita, ili paraliza mišića, gluteus medius i gl. Minimusa. V. Trendelenburgov znak (pod znak), pjetlovski h., hod kod bolesnika s oduzetim peronealnim mišićima. Usljed nemogućnosti podizanja vrha stopala ono bi pri hodu zakačinjalo pod da bolesnik ne podiže nogu više nego obično. Pri tom oboljeli obično trzajem odbacuje oduzeto stopalo uvis. Pri spuštanju noge oduzeto stopalo udara o pod. Sin. stepovanje; spastički h., hod u spastičkoj oduzetosti nogu, s ukočenim koljenima i skočnim zglobovima, većinom sa stopalama u kopitastom položaju (pes equinus) pri kome bolesnik stopala vuče po podu i noge ukršta jednu ispred druge (makazasti hod). |
|