| Imun |
V. immunis |
|
| Imunitet |
Specifična otpornost život organizma prema uzročnicima zaraznih bolesti, koja se zasniva na prisustvu antijela; može biti aktivni i pasivni; aktivni i. nastaje ako u organizam dospije uzročnik koji ga nadržai na aktivnu produkciju antijela. On može biti prirodno stečen aktivan imunitet, koji se ostvaruje poslije prirodnih infekcija, i vještački stečen aktivan imunitet, koji nastaje poslije vještačkog unošenja antigena (vakcina); pasivni i. može biti prirodno stečen, koji se stiče za vrijeme intrauterinog života (fetus dobije prkeo majčine krvi i antitijela), i vještački stečen, koji se stiče poslije vještačkog unošenja imunskih seruma (gotovih antitijela); infektivni i. ili preimunicija, vrsta imuniteta prema superinfekciji, koji traje dok se uzročnici nalaze u organizmu (tuberkuloza i sifilis). |
|
| Imunizacija |
(1) postupak kojim se u organizmu stvara imunitet, (2) nastajanje imuniteta. V. imunitet. |
|
| Imunobiologija |
Oblast biologije koja e bavi izučavanjem onih supstancija i reakcija koje igraju ulogu u stvaranju imuniteta. |
|
| Imunodijagnostika |
Dijagnostički metod koji koristi razne imunoreakcije u svrhu postavljanja dijagnoze oboljenja (većinom zaraznih). I. se služi reakcijama in vivo (npr. kožne reakcije pri tuberkulozi, pri raznim alergijskim oboljenjima i dr.) i reakcijama in vitro (Widalova, Wassermannova, Weil-Felixova i dr.). |
|
| Imunofluorescencija |
Služi za otkrivanje specifičnih antigen-antitijela i široko se primjenjuje usvim domenima imunologije. Osniva se na mogućnostim da se globulinska antitijela «markiraju» fluor-hromima zadržavajući svoja imunogena svojstva. |
|
| Imunogen |
Sposoban da izazove imunitet; npr. za antigene i vakcine koji, kada se primjene pravilno, stvaraju imunitet kaže se da su imunogeni. |
|
| Imunohemija |
Nauka koja, pomoću metoda moderne biohemije, izučava pojave i probleme imuniteta, npr. hemijske osnove serološke specifičnosti, vkantitativne odnose reakcije antigen-antitijelo itd. |
|
| Imunohemolizini |
V. haemolysin |
|
| Imunologija |
Nauka koja se bavi izučavanjem imuniteta i bioloških pojava u vezi s njim. Metode klasične imunologije su eksperimentalno-biološke, serološke, hemijske i dr. V. imunitet, imunohemija. |
|
| Imunoprofilaska |
Vještačko stvarnaje pasivnog ili aktivnog imuniteta u cilju zaštite od zaraznih bolesti. |
|
| Imunopsonini |
V. bakteriotropini |
|
| Imunotherapia |
V. therapia |
|
| Imunski serumi ili antiserumi |
Serumi koji sadrže antitijela prema nekom određenom antigenu. Kako ti serumi služe za imunoterapiju odnosno seroterapiju, često se nazivaju i terapijski serumi. V. antiserumi. |
|
