| Tuba |
(anat.) truba, šupalj organ proširen na jednom svom kraju, te podsjeće svojim oblikom na duvačku trubu. Sin. salpinx; t. auditiva Eustachii, Eustahijeva ušna truba, kojom atmosferski vazduh dolazi iz ždrijela u bubanjsku duplju (srednje uho) i izjednačava pritisak koji djeluje na unutrašnju i spoljnu stranu bubanjske opne; t. uterina Fallopii, jajovod, cjevast organ koji se pruža od spoljnjeg kraja baze materice upolje do iznad jajnika. Obložena je sluznicom čiji je epitel cilindričan i trepljast. Sprovodi oplođenu jajnu ćeliju do duplje materice. Sin. salpinx. |
|
| Tubarius |
Trubni, npr. tonsilla t., krajnik Eustahijeve trube. |
|
| Tubarno disanje |
V. huk (cjevni) |
|
| Tubaža |
Uvođenje sonde (gumene, metalne i dr.) u neku tjelesnu šupljinu ili šuplji organ; duodenalna t., uvođenje duodenalne sonde u duodenum radi dobivanja duodenalnog soka u cilju ispitivanja funkcije jetre i žučne bešike i gastrička t., uvođenje duodenalne sonde u želudac radi dobivanja želudačnog soka u cilju ispitivanja funkcije želuca. |
|
