paraleksija |
(grè. para, lexisgovorenje, izražavanje) med. nesposobnost pravilnog èitanja, èitanje zamišljenih rijeèi umjesto onih kojesu napisane |
|
paralela |
(grè. parallelosusporedan, koji usporednostoji, leži, ide itd.) usporedba,izjednaèavanje; lit. usporedba dvaju karaktera; voj. spojnica, prometnica izmeðu dvaju rovova; geom. jednaod dviju ili više paralelnih linija |
|
PARALELA v. USPOREDNICA |
većega zemljišnog |
|
paralelan |
(grè. parallelos)usporedan, istoga pravca, koji je, kaže se, u svim toèkama jedan od drugog jednako udaljen; pren.suglasan, koji odgovara drugom, izjednaèen |
|
paralelepiped |
(grè.parallelepipedon, parallelosusporedan, epipedon ravan) geom. tijeloomeðeno sa šest paralelograma, od kojih su suprotni meðusobno jednaki |
|
paralelizam |
(grè. parallelos) fil. odnos sliènih stvari jednih prema drugima; biogenetièki paralelizam sliènost i podudarnost izmeðu individualnog i opæeg razvitka; psihofizièki paralelizam odnos izmeðu mišljenjai biæa, psihièkog i fizièkog, prema kojemu ove dvije gr |
|
paralelizirati |
(lat. parallelisare)usporediti, usporeðivati |
|
paralelna mjesta |
mjesta koja su jednakaili slièna, osobito u Svetom pismu |
|
paralelne linije |
geom. "Paralelnesu one linije koje se nalazeu istoj ravnini i koje se, produžene u beskrajnost na obje strane, ne sijeku jedna s drugom" (Euklid) |
|
paralelni krugovi |
usporednici, krugovi koji iduparalelno s polutnikom (ekvatorom)a koji su sve manji što su bliži stožerima;oni na Zemlji spajaju mjesta iste zemljopisne širine, a na nebu zvijezde iste deklinacije |
|
paralelnost |
(grè. parallelos) v.paralelizam |
|
paralelograf |
(grè. parallelos,grafo pišem,bilježim) glaz. v. rastral |
|
paralelogram |
(grè.parallelogrammon) geom. èetverokut kod kojega su suprotne strane paralelne, te zbog togai jednake; paralelogram sila fiz.rezultantadviju sila koje djeluju u istoj toèki pod odreðenim kutom jednaka je, pojaèini i pravcu, dijagonali paralelogramakonstr |
|
paralelopiped |
V. v paralepiped |
|
paralipomena |
(grè. paraleipo propustim, izostavim)mn. ono što se još treba kazati, tj. ono stoje bilo ispušteno ili preko èega se prešlo, naknadniprilozi ili dopune nekog djela |
|