sabah |
(ar. sabaha) jutro, svitanje |
|
šabaka |
(tal. sciabica) vrsta mreže i barke za ribolov |
|
šaban |
(ar.) osmi mjesec u muslimanskom kalendaru, izmeðu 15. V. i 15. VI., ima 29 dana |
|
Sabaot |
(hebr. zebaoth) zviježðe, nebeski svjetovi; u kršæanstvu upotrebljava se u znaèenju: "Bog nad vojskama" |
|
sabat |
(hebr. šabbat) subota, dan odmora kod Židova i sabatarijaca |
|
SABAT |
V. v Sabat vještica |
|
SABAT VJEŠTICA |
(jevr. sabat - dan odmora), mistična predstava, srednjovjekovnih progonitelja vještica (v.) i njihovih žrtava, a onda i širokih slojeva neobrazovanog naroda, da se vještice u određenedane u godini sastaju noću na određenim mjestima i tamo izvode svojeobre |
|
sabatarijci |
(hebr. šabbath) mn. krše. crkve i sljedbe koje, držeæi se strogo Svetog pisma, smatraju da treba svetkovati subotu (namjesto nedjelje); sabatisti |
|
sabatisti |
(hebr. šabbat) mn. v. pod sabatarijci |
|
Sabazije |
(grè. Sabazios) traèkofrigijsko božanstvo koje su ljudi (posebice žene) orgijastièki slavili; kasnije: pridjevak Dioniza Bakha |
|
sabejci |
(hebr. žaba) obožavatelji zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca; usp. sabejizam |
|
sabejizam |
(hebr. žaba) obožavanje zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca, stara vjera Arapa, Egipæana i dr. |
|
šabesgoi |
(hebr. schabbesgoi) kršæanin koji subotom obavlja Židovu poslove koji ovome nisu dopušteni |
|
Sabinjani |
(lat. Sabini) staroitalsko pleme, susjedi Latina; prema prièi, Romulovi podanici prilikom jedne sveèanosti oteli su Sabinjanke (sabinske žene i djevojke), i iz tako nastalih brakova proizišlo je stanovništvo Rima |
|
sabir |
(šp. saber znati) mješavina arapskog, francuskog, talijanskog i španjolskog jezika; služi kao pomoæni jezik u mediteranskim lukama |
|