| verbum deponens |
(lat.) u grèkoj i latinskoj gramatici: glagol koji ima pasivne oblike, a aktivno znaèenje, odložni glagol |
|
| verbum devectivum |
èit. verbum defetivum (lat.) gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema sve oblike |
|
| verbum impersonale |
(lat.) gram. bezlièan glagol |
|
| verbum inchoativum |
èit. verbum inhoativum (lat.) gram. glagol kojim se izrièe poèetak neke radnje |
|
| verbum intransitivum |
èit. verbum intranzitivum (lat.) gram. neprijelazni glagol |
|
| verbum passivum |
(lat.) gram. trpni glagol |
|
| verbum primitivum |
(lat.) gram. v. primitivum |
|
| verbum transitivum |
èit. verbum tranzitivum (lat.) gram. prijelazni glagol |
|
| Vercingetoriks |
galski vojskovoða u 1. st. pr. n. e.; pobijedio ga Cezar 46. pr. n. e. kod Alesije |
|
| verdikit |
(lat. veredictum, engl. verdict) prav. presuda, odluka, porotnièka od • luka |
|
| verenda |
(lat.) mn. zool. spolni organi |
|
| veresija |
(tur. veresi) kredit, davanje robe "na vjeru", posudba, pozajmljivanje |
|
| veretizan |
(ar. vehrem, grè. fthisis) onaj koji izgleda kao da ima tuberkulozu |
|
| verevija |
(tur. verevi) lanèani vez |
|
| verfen |
geol. poèetak trijasa |
|
