zoografija |
(grè. zoon, grafo) opisivanje životinja, prouèavanje životinja; slikanje životinja; prid. zoografski |
|
zoohlorela |
(grè. zoon, chloros svijetlozelen, zelenožut) biol. jednostanièna alga koja živi u simbiozi sa životinjama; zooksantela |
|
zoohorija |
(grè. zoon životinja, hora prostor, zemlja) širenje biljnih sjemenki1 plodova pomoæu životinja |
|
zoohrezija |
(grè. zoon, chresis uporaba)znanost o stoèarstvu, stoèarstvo |
|
zooid |
(grè. zoon, eidos oblik) individua u životinjskim kolonijama |
|
zoojatrika |
(grè. zoon, iatreia) v. zojatrija |
|
zoojazis |
(grè. zoon, iasis lijeèenje) v. zojatrija |
|
zookemija |
(grè. zoon, chemeia) znanost o kemijskim tvarima u životinjskom tijelu, tj. znanost koja ispituje kemijske procese u živom organizmu |
|
zookirurgija |
(grè. zoon, cheirurgia) vještina lijeèenja životinjskih rana |
|
zooksantela |
(grè. zoon, xanthos žut) zool. v. zoohlorela |
|
zoolater |
(grè. zoon, latreo obožavam, poštujem) obožavatelj životinja, poštovatelj životinja |
|
zoolatrija |
(grè. zoon, latreia obožavanje) religiozno poštovanje odreðenih životinja (kod veæine mnogobožaèkih naroda), zasnovano na vjerovanju da se u njima kriju duhovi predaka |
|
zoolit |
(grè. zoon, lithos kamen) geol. okamenjena životinja, ostatak fosilnih životinja |
|
zoolog |
(grè. zoon, logos) poznavatelj i uèitelj znanosti o životu i prirodi životinja |
|
zoologija |
(grè. zoon, logia) znanost (dio biologije) koja prouèava životinje s obzirom na njihov vanjski i unutarnji sastav, na njihove meðusobne odnose i odnose prema ostalom svijetu; zoozofija |
|