| Herkul |
(lat. Hercules) mit.= Heraklo; pren. izvanredno snažan i hrabar èovjek; astr. zviježðe na sjevernomnebu; Herkulna raskrižju navod iz jedne prièe sofista Prodika prema kojoj se Herkul naraskrižju dugo dvoumio trebali poæi putem uživanja ili putem vrline; H |
|
| herkulski |
(lat. herculeus) koji je kao u Herkula, koji pripada Herkulu; gorostasan, divovski |
|
| herma |
(grè. Hermes, lat.Herma) Hermesovo i svako poprsje postavljeno na stupu ili èetverostranom postolju; usp. herme |
|
| Hermafrodit |
(grè.Hermafroditos) mit. sin Hermesa i Afrodite kojega su bogovi, na molbukarijske izvorske nimfe Salmakide, sjedinili s ovom u jedno dvospolno biæe (pola muškarac, pola žena) zato štojoj nije uzvraæao ljubav; usp. hermafrodit |
|
| hermafrodit |
(grè. Hermes Hermes, Afrodite Afrodita)dvospolac, živo biæe (životinja ili biljka) kod kojega postoje i muški i ženski spolni organi; usp. Hermafrodit |
|
| HERMAFRODIT |
(grč. Hermafroditos — lik iz grč. mitologije, sl. Hermesa i Afrodite),čovjek čiji genitalni organi (v.) nisu jasno razvijeni u smislu određenogspola, nego imaju osobine genitalija oba spola. Hermafrodite susrećemo i među muškarcima i međuženama. |
|
| hermafroditizam |
(grè.Hermafroditos) biol. istodobno postojanje muških i ženskih spolnih organa u jednom organizmu (normalnapojava kod mnogih biljaka i nižih životinja, a kod kralježnjaka, osim malog broja riba, i èovjekanakaznost i zakržljalost spolnih organa) |
|
| hermafrodizam |
(grè. Hermafroditos) v. hermafroditizam |
|
| herme |
(grè. Hermai) mn. kodstarih Grka: glave i poprsja(prvobitno Hermesa, kao boga putova, azatim i drugih bogova i znamenitih ljudi) koja su stajala na èetverostranim stupovima; stavljali su ih na vrata hramova i kuæa, po raskrižjima,trgovima i ulicama |
|
| hermelin |
(lat. hermellina,njem. Hermelin)1. zool. zvijer iz porodice kuna (Mustela erminea), sjeverna, velika lasica; 2.skupocjeno krzno te zvijeri |
|
| hermeneut |
(grè. hermeneutestumaè, objašnjavao)tumaè, prevoditelj Svetog pisma u staroj kršæanskoj Crkvi |
|
| hermeneutika |
(grè. hermeneutike tumaèenje) vještina tumaèenja ili izlaganja nekog govora ili spisa, osobito biblijskog; vještina simboliènog prikazivanja nekogumjetnièkog djela |
|
| Hermes |
(grè. Hermes) mit. sin Zeusa i Maje, glasnik bogova, bog trgovine, putova, putnika, kradljivaca, rjeèitosti, voða duša u Had, bog spavanja i snova, pronalazaè lire; prikazivan kao umiljat mladiæ s putnièkim šeširom,krilatim cipelama i heroldskimštapom (ko |
|
| HERMES |
u grč. mitologiji glasnik bogova. Urim. mitologiji bio mu jeanalogan Merkur. Smatrali su ga i zaštitnikomljudske plodnosti pa su mu se neplodne žene obraćaleza pomoć. To su činile pred posebnim stubovimaod kamena kojima je na vrhu bila izvajana H. glava. |
|
| Hermes Trismegist |
(lat. Hermes Trismegistus) "triputnajveæi Hermes", mitski egipatski mudrac kojega su smatrali tvorcem svihtajnih znanosti i ocem alkemije (hermetièke filozofije); otuda:hermetika = alkemija; hermetièar = znalac u "pravljenju zlata",alkemièar, zanesenjak |
|
