| iluzija |
(lat. illusio) osjetilna varka, varka pri kojoj se zapaža neki predmet drukèije nego što je ustvarnosti; vrste iluzija: a) iluzija zbognepažnje, b) iluzija zbog afekta, osobito straha (npr. kad noæu u šumi umjesto panja vidimo èovjeka), c) iluzija bez afe |
|
| ILUZIJA |
(lat. illusl. — podrugivanje, obmana), pojava da neku stvar, neki doživljaj ili nekuosobu doživljavamo drugačijenego što je ona u stvarnosti. Iluzija obično nastaje tako što u stvarni doživljaj uplićemo svoje želje u pogledutog doživljaja, pa ga pred sobo |
|
| iluzionist |
(lat. illusio) maðionièar, onaj koji izaziva iluzije kod drugih, opsjenar |
|
| iluzionizam |
(lat. illusio)filozofski smjer koji smatra da su istina, ljepota i moralnost samo iluzija (varka) |
|
| iluzoran |
(lat. illusorius)varljiv, neostvariv, prazan,koji postoji samo u mašti, opsjenarski; iluzoran ugovor ugovor koji se ne može ostvariti |
|
| im |
(lat.) lat.predmetak u rijeèima koje poèinjuusnenim suglasnikom, = in |
|
| imaginabilan |
(lat. imaginabilis)zamisliv,koji se može zamisliti, moguæ, vjerojatan |
|
| imaginacija |
(lat. imaginatio)zamisao, umišljaj;mašta; moæ zamišljanja, mašta, fantazija, zamišljena stvar, stvar koja nepostoji |
|
| imaginaran |
(lat. imaginarius)zamišljen,izmišljen, nestvaran, koji postoji samo u mašti; imaginarna velièina mat. zamišljena velièina |
|
| imaginativan |
(lat. imaginativus)koji imasposobnost zamišljanja, maštanja;koji potjeèe iz mašte, koji je u vezi smaštom; koji je pun mašte, koji imajaku maštu |
|
| imago |
(lat.) slika; lik:zool. naziv za posljednju fazu u probrazbi insekata |
|
| imam |
(ar. amma, imam) gospodar, vladar; osobito: bivši gospodar i vladar Jemena u Arabiji; vladar Maskata u Perzijskom zaljevu; dvanaest imama od Iraka potomci Alije èija je vlast u Medini postojala pored kalifata;turski sveæenik i znanstvenik, osobito: poznav |
|
| imamat |
(ar.) zvanje idjelokrug starješine džamije; država jednog imama |
|
| imanencija |
(lat. immanentia)postojanje u, nalaženje u,ostajanje u, bitno pripadanje neèemu; filozofijaimanencije filozofski smjer koji se ogranièava na spoznaje u granicama iskustvai svijesti, koji smatra, dakle, da ne postoji neka stvarnost koja bi bila nezavisna o |
|
| imanentan |
(lat. immanens) unutrašnji, koji ostajeunutra, bitan, neodvojiv; fil. imanentnametoda metoda koja se odreðujesamim predmetom istraživanja; imanentnakritika kritika koja jednu misaoili sustav misli procjenjuje s njihovih vlastitih pretpostavki; u teoriji s |
|
