| idioginija |
(grè. idios, gynežena) bot. spolna odvojenost |
|
| idiognomik |
(grè. idios, gnomonpoznavatelj) èovjek koji ima vlastite poglede i vlastita stajališta |
|
| idiograf |
(grè. idios, grafopišem) vlastiti rukopis, vlastoruèan potpis |
|
| idiografski |
(grè. idios, grafopišem) vlastoruèan; kojiprikazuje ili opisuje ono što jeindividualno, ono što se dogodi samojednom i što se više nikada neæeponoviti; supr. nomotetièki |
|
| idiohiron |
(grè. idios, cheir ruka) v. idiograf |
|
| idiokratièan |
(grè. idios,kerannymi miješam, krasiš) tjelesno osebujan, osebujne tjelesne graðe |
|
| idiokraza |
(grè. idios,kerannymi miješam, krasiš) osobitost prirode jednog ljudskog ili životinjskog tijela |
|
| idiokromatski |
(grè. idios, chromaboja) kojiima svoju vlastitu boju; idiokromatske rude min.rude kod kojih je boja bitno svojstvonjihove tvari i koje ne mogu nikadabiti bezbojne |
|
| idioktonija |
(grè. idios, kteinoubijem) samoubojstvo |
|
| idiolatrija |
(grè. idios, latreiaobožavanje)poštovanje (ili: obožavanje) samog sebe |
|
| idiom |
(grè. idioma) 1.posebna osobina, osobitost, osebujnost: 2. filol. osobitost jezika, narodni jezik, narjeèje,dijalekt, naèin govora,svaki osobit i samostalan govor uopæe |
|
| idiomatografija |
(grè. idioma,grafia) v. idiomatologija |
|
| idiomatologija |
(grè. idiomaosobitost, logia) filol. znanost o osobitostima jezika, znanost o narjeèjima; idiomatografija |
|
| idiomatski |
(grè. idiomaosobitost) filol. koji je svojstven nekom narjeèju iligovoru, koji posebno odlikuje neko narjeèje ili govor |
|
| idiomutacija |
(grè. idios, lat.mutatio promjena) biol.nasljedna promjena kod živih biæa koja sejavlja zbog promjene jednognasljednog èinitelja |
|
