inkultura |
(lat. incultura)neobradenost, zapuštenost, napuštenost; nedostatak naobrazbe, nenaobraženost |
|
inkunabule |
(lat. incunabula) mn.najstarije tiskane knjige, knjige tiskane u prvom razdoblju tiskarstva (do 1500. g.); pren. prvi poèeci; ab incunabulis èit. ab inkunabulis (lat.) odkolijevke, od prvih dana djetinjstva, od samog poèetka |
|
inkurat |
(lat. curare brinutise o kome ilièemu, incuratus) župnik, sveæenik |
|
inkurija |
(lat. incuria) nehaj,nemarnost, nebrižljivost,nepažnja; ex incuria èit. eks inkurija (lat.) iz nehaja, nepažnjom |
|
inkuriozitet |
(lat. incuriositas)neradoznalost,neljubopitljivost |
|
inkurzija |
(lat. incursio)neprijateljski upad, napad, prepad |
|
inkvest |
(engl. inquest) prav.sudska rasprava,istraga |
|
inkvijetacija |
(lat. inquietatio)prav. uznemiravanjeu posjedu |
|
inkvilinat |
(lat. inquilinus ukuæanin, inquilinatus)prav. pravni odnos medu stanarima |
|
inkvilinizam |
(lat. inquilinus ukuæanin, incolinus od incolo stanujem) zool. stanjekad u tjelesnim šupljinama ili boravištimanekih organizama žive i drugi organizmi kao nametnici (paraziti) |
|
inkvirent |
(lat. inquirereistraživati, inquirens) prav. onaj koji vodi istragu, istražni sudac, istražitelj |
|
inkvirirati |
(lat. inquirere)istraživati, voditi istragu, pribavljati dokaze o èemu, saslušavati |
|
inkvizicija |
(lat. inquisitio)istraživanje, istraga, samovoljna istraga; u Rimokatolièkoj crkvi:duhovni sud za pronalaženje i kažnjavanje krivovjeraca (heretika); kazne su se sastojale u muèenju, oduzimanjuimovine, javnom bièevanju i spaljivanju na lomaèi; inkvizicija |
|
INKVIZICIJA |
(lat.inquisl.io — istraživanje), vjerski sud kojije katolička crkva osnovala u srednjem vijeku sa zadatkom da pronalazi iuništava krivovjerce. Prvu I. osnovali su već prvi hrišćanski carevi u Bizantiji, alise njena djelatnost znatnije razmahala tek u XII |
|
inkvizit |
(lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga se vodi istraga, optuženi |
|