konceptakul |
(lat. conceptaculum) smoènica, spremište; sanduk za èuvanje stvari; bot. udubljenje na talusu (v. talus 1.) u kojem se razvijaju spolni organi (kod smeðih algi) |
|
konceptirati |
(lat. conceptum)izraditi prvisastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.) |
|
konceptivan |
(lat. conceptivus)zool. oplodiv, sposoban dabude oploðen; shvatljiv, sposoban zashvaæanje |
|
konceptpapir |
polubijeli papir zasastavljanje koncepata |
|
konceptualisti |
(lat. conceptuspojam) mn.fil. pristaše konceptualizma |
|
konceptualizam |
(lat. conceptuspojam) fil. smjer izmeðu realizma i nominalizma prema kojem opæi pojmovi jesu oblici iprave radnje misli, a ne jednostavni znaci koji se podjednako primjenjuju na višepojedinaca |
|
koncern |
(engl. concern)najviši oblik privatnokapitalistièkog monopola; ukljuèuje niz industrijskih, trgovinskih i bankarskih monopola; obièno je na èelu najkrupnija banka |
|
koncert |
(lat. concertarenatjecati se, tal. concerto) pol. suglasnost, sporazum više sila radi zajednièkog politièkog djelovanja;glaz. veæe glazbeno djelo za jedan soloinstrument s orkestarskom pratnjom (npr. violinski, glasovirski i dr. koncert); program s više g |
|
koncertacija |
(lat. concertatio)prepiranje,prepirka (rijeèima); natjecanje,utakmica; sporazum, suglasnost |
|
koncertina |
(tal. concertokoncert) glaz. vrsta harmonike na razvlaèenje |
|
koncertirati |
(lat. concertarenatjecati se)glaz. natjecati se javno u sviranju ili pjevanju, prirediti (ili: prireðivati) koncert, sudjelovatiu koncertu; pol. ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati se, dogovarati se o èemu |
|
koncertist |
(tal. concertante)glavni pjevaè ili sviraè na koncertu |
|
koncertmajstor |
(lat. concertare,njem. Meister)glaz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula istaknutih èlanova glazbenih kapela |
|
koncesija |
(lat. concederedopustiti, concessio) dopuštanje, ustupak, povlastica, davanje povlastice; odobrenje vlasti (državne, opæinske) za bavljenje nekim poslom koji je slobodan od nadzora te vlasti |
|
koncesionar |
(lat.concessionarius) onaj koji ima koncesiju (povlasticu), povlaštenik |
|