| koprofagija |
(grè. kopros izmet,fagein jesti)med. jedenje izmeta (pojava kod neke vrste duševnih bolesnika) |
|
| KOPROFAGIJA |
(grč. kopros - blato; fagein - jesti),nalaženje spolnogzadovoljstva u gutanju izmeta osobe dr. spola (v. Koprofilija). Tu spolnu nastranostpoznavali su još antičkinarodi. Za rimskog cara Kaligulu (v.) kažu da je »ponekad uživao izmet svoje žene« (Seksološ |
|
| koprokritici |
(grè. kopros izmet,krino izluèujem,izdvajam) mn. med. sredstva za èišæenje; kopragogi |
|
| koprolalija |
(grè. kopros izmet,lalein brbljati)med. pojava kod nekih duševnih bolesnika da moraju, i protiv volje, izgovarati nepristojne i ružne rijeèi |
|
| koproliti |
(grè. kopros izmet,lithos kamen)mn. okamenjeni izmeti pretpotopnih životinja |
|
| koproprijetet |
(lat. coproprietas) prav. suvlasništvo, zajednièko vlasništvo |
|
| koproskleroza |
(grè. kopros izmet,sklerostvrd) med. otvrdnjavanje izmeta u crijevima, tvrda stolica |
|
| kops |
(engl. cop) preðanamotana na vreteno na tkalaèkom stroju |
|
| Kopti |
(ar. Kibti, lat.Aegyptius) mn. kršæanski potomci starih Egipæana |
|
| koptska umjetnost |
razdoblje egipatske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do VIII. st. n. e. koje sesastoji od elemenata egipatske, grèke i sirijske umjetnosti |
|
| koptski jezik |
najmlaði oblikegipatskog jezika, služi se grèkim alfabetom (danas postoji samo jezik Koptske kršæanske crkve) |
|
| kopula |
(lat. copula) gram. spona (rijeè koja povezuje subjekt s predikatom); zool. stapanje; log. onaj dio u sudu kojim se izražava da vezaizmeðu subjekta i predikata postoji kao usuglašavanjeili kao opreka, npr. Èovjek je smrtan; copula carnalis èit. kopula kar |
|
| kopulacija |
(lat. copulatio)spajanje brakom, vjenèanje; biol. spolno spajanje dviju stanica u jednu zigosporu (kod nižih biljaka ili životinja);spolno sparivanje uopæe; naèin oplemenjivanja voæa spajanjem plemenitog stabla s divljim |
|
| KOPULACIJA |
dat. copulatio — spajanje, vjenčavanje; spolno sparivanje), v. Snošaj. |
|
| kopulativan |
(lat. copulativus)gram. sastavan,spojan; kopulativna konjunkcija gram. sastavni veznik; kopulativna reèenica sastavna reèenica, tj. nezavisna reèenica koja izrièe radnje koje se mogu samostalno vršiti bez utjecaja jedne na drugu, npr. Idem i pjevam; kopul |
|
