| konjunktiv |
(lat. conjunctivus)gram. zavisninaèin u glagolskoj promjeni kojim se izrièe radnja koja se pretpostavlja (u grèkoj, latinskoj, francuskoj i njemaèkoj gramatici) |
|
| konjunktiva |
(lat. conjunctiva)anat. veznica,sluznièka opna koja povezuje oènu jabuèicu s vjedama i oblaže njihovu unutarnjustranu, kao i jedan dio oène jabuèice |
|
| konjunktivan |
(lat. conjunctivus)gram. koji se tièekonjunktiva, koji stoji u konjunktivu,uvjetovan; spojni, vezivni |
|
| konjunktivitis |
(lat. conjuncitiva veznica oènih vjeda)med. upala oènih vjeda; v. konjunktiva |
|
| konjunktivni sudovi |
log. sudovi s jednim subjektom (S) i sviše predikata (Pp P2,P3...), npr. Godišnja doba su proljeæe, ljeto, jesen i zima |
|
| konjunktura |
(lat. conjunctura)stjecaj zgodnihprilika, okolnost, prilika; trg. izgled na povoljnu ponudu i potražnju robekoji se pruža ili ukazuje poslovnim poduzeæima |
|
| konjuracija |
(lat. conjuratio)zavjera, urota |
|
| konjurant |
(lat. conjurans)zavjernik, urotnik |
|
| konjurat |
(lat. conjuratus) v. konjurant |
|
