| legionar |
(lat. legionarius)vojnik rimske legije; vojnik stranaèke legije (Légion étrangére); posjednik ili vitez francuskog odreda Legijeèasti (Légion d'honneur); èeškoslovaèki legionari dobrovoljci odizbjeglica te Èeha i Slovaka bjegunaca i zarobljenika austrouga |
|
| legirati |
(lat. lex, legis zakon, legare) 1. oporukom odrediti, oporuèiti, praviti oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u nasljedstvo; poslati koga kao poslanika; postaviti (ili: uzeti) za legata |
|
| legirati |
(tal. legare, lat.ligare spojiti, združiti.) 2. miješati (ili: stapati) više kovina, osobito:zlato i srebro miješati skovinama manje vrijednosti; u kuharstvu: juheili umake zaèiniti jajetom ilibrašnom da bi bili gušæi; u maèevanju:v. ligirati |
|
| legislacija |
(lat. legislatio)donošenje zakona,zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni |
|
| legislativa |
(lat.) zakonodavnotijelo, zakonodavnaskupština, zakonodavna vlast |
|
| legislativan |
(lat. legislativus)zakonodavan;zakonodavni, koji se tièe zakonodavstva; zakonski |
|
| legislatura |
(lat.) zakonodavstvo, donošenje zakona; zakonodavna skupština, zakonodavna vlast; zakonodavno tijelo; legislaturni period vrijeme trajanja i rada zakonodavne skupštine |
|
| legist |
(lat. lex zakon, fr.légiste) poznavatelj zakona, pravnik; nastavnik svjetovnog prava, pristaša rimskog prava u sred. vijeku (supr. dekretist); u Italiji: protivnik fašizma |
|
| legitima |
(lat. legitima se.pars zakonski dio) prav. zakonski dio oèinstva ili materinstva kojinasljedniku, bez obzira na oporuku, mora pripasti |
|
| legitimacija |
(lat. legitimatio)pozakonjenje,usinovljenje, usvojenje izvanbraènog djeteta; potvrðivanje, akreditiranje stranogizaslanika; ovjeravanje ovlasti (ili: punomoæi); osobna iskaznica; pravo napodnošenje tužbe |
|
| LEGITIMACIJA |
(lat. legitimatio), pozakonjenje djeteta. Oba ova izraza su neadekvatna (v. Pobračenje). |
|
| legitiman |
(lat. legitimus)zakonit, zakonski; pravedan, opravdan, pravilan (zahtjev); roðen u zakonitom braku, braèni |
|
| legitimirati |
(lat. legitimare)pozakoniti, posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti, potvrditi; tražitiod nekoga da pokaže svoje isprave; legitimirati se pokazati svoju punomoæ ili ovlast, dokazati svoje pravo na nešto, pokazati svojeisprave |
|
| legitimisti |
(fr. légitimistes) mn.pristaše naèelalegitimiteta, po kojemu pravo na prijestolje jedne vladarske dinastije nezavisi od narodne volje te se, kao i svakoprivatno pravo, ne može i ne smijekrnjiti; u Francuskoj: stranka kojapriznaje pravo na prijestolje samo |
|
| legitimistièki |
(fr. légtimiste) kojije uz zakonitu vladu i naèelolegitimiteta; usp. legitimitet |
|
