... Rječnik | NOMADI | skupine ljudi kojenemaju staln... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

NOMADI skupine ljudi kojenemaju stalnog boravišta, već se sele iz jednog kraja u drugi. Mogu biti lovci, skupljači plodova, stočari,obrtnici.  
nomadizirati (grè. nomas, lat.nomadisare)lutati, skitati; živjeti nomadskim životom  
nomadski (grè. nomadikos)skitnièki, lutalaèki, bez stalnog boravišta  
nomantija (lat. nomen ime, grè.manteiaproricanje) proricanje sudbine iz slova od kojih se sastoji neko ime  
nomen (lat. nomen) ime,naziv; gram. rijeè koja oznaèava neku stvar (nomen substantivum) ili osobinu i svojstvoneke stvari (nomen adjectivum); mn. nomina  
nomen est omen (lat.) ime je znak, predznak, tj. èesto veæ samo ime sadrži veliko znaèenje, pokazuje bitnu osobinuonoga koji ga nosi, npr. kad je netkodrag pa se zove Dražen itd.  
nomen gentile (lat.) narodno ime,npr. Hrvat,Francuz itd.  
nomen materiale èit. nomen materijale (lat.) gram. gradivno ime, gradivna imenica, npr. voda, kamen, zlato, drvo itd.  
nomen patronymicum èit. nomen patronimikum (lat.) oèevo ime, prezime napravljeno po oèevom imenu, npr. Petriæ po imenu oca Petra  
nomen proprium èit. nomen proprijum (lat.) gram.vlastito ime (zemlje, osobe itd.)  
nomenklator (lat. nomenclator) kodRimljana:rob koji je svom gospodaru kazivao imena onih koje bi sretali; otuda: popis imenabez ikakvog daljnjeg objašnjenja, registar imena  
NOMENKLATURA skup nazivlja na geografskoj karti.  
nomenklaura (lat. nomenclatura) zbirka tehnièkihizraza, skup uobièajenih imena i naziva unekom znanstvenom podruèju; bot.,zool. utvrðen naèin davanja nazivabiljnim i životinjskim vrstama slatinskim ili latiniziranim rijeèima,koje iskljuèujupromjenjivost živih jezika  
nomina (lat. nomina) mn.imena, nazivi;nomina sunt odiosa èit. nomina sunt odioza (lat.) citat iz Ciceronova govora "ZaSeksta Roscija"; imena su mrska, imena treba izbjegavati (tj. kad se govori omoralu i kude mane, poroci i si., bolje je i uputnije, navodeæi pri  
nominacija (lat. nominatio)imenovanje;nominatio auctoris èit. nominacio auktoris (lat.) u graðanskom procesnom pravu: pravo optuženog da odredi svog zastupnika  

1 2 3 4 5 15