| novicijus |
(lat. novicius) novak, poèetnik; u Katolièkoj crkvi: samostanski iskušenik, pripravnik za redovnika |
|
| novitet |
(lat. novitas)novost, novina; trg. svježa roba, nov trgovaèki artikl; u knjižarstvu: nova, tek objavljena knjiga |
|
| novokain |
(lat. novus nov, per.koka) med. sintetièka zamjena za kokain, služi za lokalnu anesteziju |
|
| novum |
(lat. novum) nešto novo; prav. okolnost koja, nakon veæ završenog pravnog postupka, daje povoda pokretanju drugog postupka |
|
| Novum testamentum |
(lat.) Novi zavjet, jedan od dva dijelaBiblije ili Svetog pisma |
|
| novus |
(lat.) pr. nov; im. novak; homo novus (lat.) novièovjek, novak, skorojeviæ |
|
