| predicirati |
(lat. praedicare)objaviti, objavljivati,isticati nešto s pohvalom; iskazivati,tvrditi, pridati (ili: pridavati, pripisivati, pripisati) neko svojstvo ili neku osobinu |
|
| predigestija |
(lat. praedigestio)med. prerana probava,prijevremena probava |
|
| predij |
(lat. praedium) 1. zemljište, poljoprivredno dobro koje se davalo na nasljedno uživanje; 2. uživalac predija koji je bio obvezan iæi u vojsku pod zastavom darodavca |
|
| predikabilije |
(lat. praedicabilia)mn. fil.1. kod Porfirija i po njegovom nauèavanju kod svih skolastièara: pet tipova predikata: rod, vrsta, razlika, svojstvo, sluèajne odlike (zvane takoðer quinque voces i modi praedicandi); 2. kod Kanta: svi pojmovi a priorikoji se m |
|
| predikabilitet |
(lat.praedicabilitas) fil. sposobnostpridavanja ili pripisivanja neke osobineili nekog svojstva, izricljivost |
|
| predikacija |
(lat. praedicatio)javno objavljivanje;propovijedanje, propovijed; log. pridavanje (ili nijekanje) predikata subjektu |
|
| predikacija |
(lat. praedicere)praedicitio) pretkazivanje,proricanje, gatanje |
|
| predikacijska teorija |
log. teorija suda po kojoj je sud sastavljen od dva èlana, subjekta i predikata, odkojih u jednostavnom sudu svaki predstavlja samo jedan pojam; bit ovog suda sastojise u pridavanju (ili: nijekanju) predikatasubjektu, tj. u predikaciji |
|
| predikament |
(lat. praedicamentum) osobina, svojstvo,ono što se o nekome može reæi ili navesti kao njegova osobina, npr. nekoga hvalitiili kuditi svim predikamentima = nekome pridavati sve moguæe dobre ili loše osobine; fil. =kategorija |
|
| predikant |
(lat. praedicans) propovjednik, protestantski sveæenik |
|
| predikat |
(lat. praedicatum)gram. prirok,tj. onaj dio reèenice koji kazuje nešto o podmetu (subjektu); log. ono što se kazuje osubjektu kao njegovo svojstvo (u formalnoj logici oznaèava se sa P); poèasno ilislužbeno ime, titula, naziv |
|
| predikatni |
(lat. praedicatum)gram. priroèni,npr. predikatni dodatak, predikatna reèenica |
|
| predilekcija |
(lat. praedilectio) osobita ljubav, osobita naklonost, povoljna predrasuda o kome ili èemu |
|
| predisponirati |
(lat. praedisponere) unaprijedrasporediti, pripremiti; uèiniti sklonim, osposobiti, osposobljavati, priprematiunaprijed za nešto |
|
| predispozicija |
(lat. praedispositio) nadarenost, prirodna sklonost, sklonost (npr. nekoj bolesti); prirodna sposobnost za što (za glazbu, filozofiju itd.) |
|
