| provokacija |
(lat. provocatio)izazivanje, podbadanje,huškanje; navoðenje na protuzakonito djelo ili protuzakoniti èin; izazivanje na dvoboj; prav. izazivanje na podizanje tužbe; pozivanje na viši sud (apelacija) |
|
| provokant |
(lat. provocans) prav.onaj kojipoziva na viši sud; apelant |
|
| provokat |
(lat. provocatus)prav. onaj koga zovu na viši sud; apelat |
|
| provokativan |
(lat. provocativus)izazovan, koji izaziva,izazivaèki |
|
| provokator |
(lat. provocator)izazivaè, podbadaè;agent provokator plaæeni bukaè, onaj koji zlonamjerno navodi na akciju, na neštoštetno, pomoænik tajne policije |
|
| proza |
(od lat. prosa uizrazu prosa oratio izravan govor, upravan govor, neukrašen govor;ženski rod od prosus postalo od prorsus od proversus ravno naprijed okrenut;nevezan govor) nevezan slog,govor upuæen neposredno, naèin izražavanjakoji nije ogranièen rimom i |
|
| prozaekvirati |
(lat. prosequi) v.prosekvirati |
|
| prozaièan |
(lat. prosaicus) nevezan, nepjesnièki; svakodnevni, suhoparan, plitak, obièan, dosadan; supr. poetièan |
|
| prozaièar |
(lat. prosa) onajkoji piše u prozi, tj. nevezanim slogom; pren. suhoparan èovjek |
|
| prozaist |
(lat. prosa) v. prozaièar |
|
| prozaizam |
(lat. prosaismus)osobitost nevezanog,nepjesnièkog govora; pren. suhoparnost, neduhovitost |
|
| prozaizirati |
(lat. prosa) pisati uprozi; pren. èiniti (ili:uèiniti) nešto suhoparnim |
|
| prozekucija |
(lat. prosecutio) v.prosekucija |
|
| prozekutor |
(lat. prosecutor) v.prosekutor |
|
| prozelit |
(grè. proselythos)došljak, pridošlica; obraæenik, onaj koji je prešao na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne zajednice, osobito vjerske, prešao u neku drugu(izraz potjeèe od grèkog židovstva kad su se, u Kristovo vrijeme, ovako nazivali neznabošci koji su |
|
