| semiotika |
(grè. semeiotike) opæa teorija znakova (u lingvistici i logici); znanost koja se bavi svime èime ljudi komuniciraju (jezikom, pokretima, umjetnošæu, naèinom odijevanja itd.) |
|
| semioza |
(grè. semeiosis oznaèavanje, zabilježavanje) v. semioza |
|
| semipermeabilan |
(lat. polu..., permeabilis propuštan) fiz. polupropustan (opna) |
|
| semiplata |
(šp.) "polusrebro"; metalna smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova kositra i cinka |
|
| semiplena probatio |
èit. semiplena probacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, nedostatan dokaz |
|
| semiš |
(njem. sämisch) 1. im. mašæu uštavljena koža divokoze, jelena, srne; 2. prid. svijetlosmeð, blijedožut |
|
| semitestes |
(lat. semitestes) mn. prav. polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani svjedoci |
|
| Semiti |
mn. istoènjaèki narodi kavkaske rase koji potjeèu od Sema, najstarijeg od trojice Noinih sinova (Zidovi, Etiopljani, Arapi i dr.; u užem smislu samo Židovi); semitski jezici jezici Semita: hebrejski, sirski, arapski i dr. |
|
| SEMITI |
narodi koji govore semitskim jezicima. IzrazSemiti u znanstvenom pogledu ne predstavlja rasu već izražavaodređen etničko-povijesni i lingvistički pojam. Golem je utjecaj semitskih naroda (Arapi, Asirci,Babilonci, Feničani, Židovi, Sirijci) u općoj kulturi čovječanstva. |
|
| semitist |
prouèavatelj, znalac semitskih jezika |
|
| semitizam |
židovstvo promatrano s etnološkog stajališta |
|
| semitologija |
znanost koja se bavi prouèavanjem povijesti i kulture Semita, osobito semitskih jezika, semitska filologija |
|
| semiton |
(lat. semitonium) glaz. polu ton |
|
| semitonije |
(lat. semitonia) glaz. mn. polutonovi |
|
| semivokal |
(lat. semivocalis) gram. polusamoglasnik, poluotvornik |
|
