| šine |
(njem. Schienen) mn. željeznièke traènice |
|
| Sine furore magnus poeta non potest |
(lat.) Ne može (èovjek) biti velik pjesnik bez nadahnuæa |
|
| sine ira et studio |
(lat.) bez mržnje i naklonosti, tj. nepristrano (pisati, govoriti o komu ili èemu) |
|
| sine loco et anno |
èit. sine loko et ano (lat.) u bibliografiji: bez oznake mjesta i godine (gdje i kad je knjiga tiskana) |
|
| Sinedrij |
(grè. synedrion) zasjedanje, skupština vijeæa; osobito: nekadašnje židovsko Veliko vijeæe u Jeruzalemu, imalo je 72 èlana, Sanhedrin |
|
| sinegdoha |
(grè. synekdoche) "zajednièko uzimanje"; ret. zamjenjivanje znaèenja jedne rijeèi znaèenjem druge po opsegu i kolièini, gdje se umjesto cjeline uzima dio (par pro toto) ili cjelina umjesto dijela (totum pro parte), ili jednina umjesto množine i obratno, n |
|
| sinehija |
(grè. synecheia) veza, jedinstvo; med. neprestano trajanje neke bolesti; bolesna sraslost šarenice oka |
|
| sinehiologija |
(grè. synecheia veza, logia) fil. teorija o vezi stvari, o postojanosti stvari u prostoru, ili o jedinstvu tvari (Herbart, Fechner) |
|
| sinehologija |
(grè. synecheia, logia) fil. v. sinehiologija |
|
| sinekdroma |
(grè. synekdrome isti završetak, isti oblik) gram. zajednièka osnova, korijen razlièitih rijeèi |
|
| sinekfoneza |
(grè. synekfonesis) gram. spajanje slogova, spojeno izgovaranje odvojeno napisanih samoglasnika ili slogova jedne rijeèi |
|
| sinekija |
(grè. synoikia) zool. zajednièka kuæa, zajednièko stanovanje, pojava kad mravi grade svoja gnijezda na biljkama; usp. simbioza |
|
| SINEKIZAM |
golema ekspanzija(širenje) velikoga grada i njegovo srašćivanje s okolnim većim i manjim gradovima. |
|
| sinekura |
(lat. sine cura bez brige, engl. sinecure) služba koja donosi dobar prihod, a u kojoj ne treba gotovo ništa raditi |
|
| sinereza |
(grè. synairesis sažimanje) gram. slijevanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; supr. dijereza |
|
