| singularizam |
(lat. singularis pojedini) fiz. metafizièki smjer koji: 1. samo Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2. smatra da postoji samo jedan svemir; 3. mnoštvo raznovrsnog izvodi iz jednog naèela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili svemiru; |
|
| singultus |
(lat. singultus) med. jecanje; štucanje |
|
| sinhiza |
(grè. synchysis slijevanje, ulijevanje) razblaživanje, razvodnjavanje, miješanje |
|
| sinhondroza |
(grè. syn, ehondros hrskavica) anat. èvrsta spojenost zglobova hrskavicom |
|
| siniceza |
(grè. synizesis sažimanje) stapanje u jedno; gram. izgovaranje dvaju samoglasnika u jednom slogu |
|
| šinirati |
(fr. chiner) niti u osnovi tkanine razno obojiti tako da se dobiju šare, utkivati šare u tkanine |
|
| sinister |
(lat. sinister lijevi) naopak, nespretan; nepovoljan, zlokoban; odvratan, loš; colla sinistra èit. kola sinistra (tal.) glaz. lijevom rukom |
|
| sinjor |
(tal. signore, lat. senior stariji) gospodin, gospodar |
|
| sinjora |
(tal. signora) gospoða, gospodarica |
|
| sinjorija |
(tal. signoria) gospodstvo; plemstvo; kao titula: Visost, Svjetlost |
|
| sinjorina |
(tal. signorina) gospoðica |
|
| sinjorino |
(tal. signorino) mladi gospodin |
|
| sinkarpija |
(grè. syn, karpos plod) bot. sraslost plodova |
|
| sinkatateza |
(grè. synkatathesis) usporedba, usporeðivanje mišljenja jednog èovjeka s mišljenjem nekog drugog da bi se mišljenja uskladila; odobravanje, priznavanje tuðeg mišljenja |
|
| sinkategorema |
(grè. syn, kategorema) ono što se u društvu s drugim kaže o kome ili èemu; poet. umetnuta rijeè, npr. da bi se ispunio jedan stih |
|
