| teutonski |
(lat. Teutonicusgermanski) koji se tièeTeutonaca, staronjemaèki |
|
| Teutonski red |
Njemaèki viteški red; viteška organizacijanastala u doba križarskih ratova u Izraelu, kasnije prenesena u Europu |
|
| teza |
(grè. thesisstavljanje, postavljanje; postavka) postavka, tvrdnja, tvrðenje; fil. udijalektici: prvi èlan trijade (usp. antiteza, sinteza); postavka koju treba dokazati;pismeni uradak kao uvjet zapolaganje doktorskog ispita (doktorskadisertacija); metr., |
|
| Tezej |
(grè. Theseus) mit. jedan od najveæih junaka starogrèke mitlogije, sin Egejev, atenski kralj; pošto je, uz Arijadninu pomoæ, ubio na Kreti Minotaura i pobjegao iz labirinta,vratio se u Atenu i ujedinio atièke opæine u jednu državu sprijestolnicom Atenom; |
|
| tezga |
(tur. tezgah)trgovaèka klupa; pult, "štand"; pren. sporedna zarada (osobito glumaèka) |
|
| tezmoforija |
(grè. thesmoforia)starogrèkesjetvene svetkovine u èast božiceDemetre |
|
| tezmotet |
(grè. thesmos zakon,obièaj, thetos postavljen) zakonodavac |
|
