| triftong |
(grè. tri, fthongosglas, zov, ton) gram. troglasnik, slog od tri samoglasnika |
|
| trifurkacija |
(lat. trifurcatio)raèvanje utri grane, u tri kraka |
|
| triga |
(lat. triga) zapregaod tri konja, trojka |
|
| trigamija |
(grè. trigamia treæibrak, treæa ženidba, treæa udaja) troženstvo, tromuštvo, trostruki brak |
|
| trigemin |
(lat. trigeminustrojni) bijeli prašak, lijek protiv glavobolje i groznice, osobito protiv bolova što ihuzrokujetzv. "trostruki živac" |
|
| trigeminus |
(lat. trigeminus se.nervus) anat.trostruki živac (lica i èeljusti) |
|
| triginija |
(grè. tri, gynežena) mn. bot. treæi red uklasama IXIII Linnéovog sustava biljaka: biljke èiji cvjetovi imaju po tri stupica |
|
| triglif |
(grè. triglyfos)arhit. trorez, tri uspravna ureza na frizu dorskih stupova |
|
| triglot |
(grè. tri, glottajezik) djelo napisano na tri jezika, osobito Biblija; èovjek koji zna i govori tri jezika |
|
| trigon |
(grè. trigonon) trokut |
|
| trigonometar |
(grè. trigonostrokutni, metronmjera, mjerilo) geod. toèka nazemljištu èiji su položaj i visina, pritriangulaciji, odreðeni trigonometrijskim putem; služi kao osnova za topografske radove (oznaèen je visokomdrvenom piramidom i ispod nje èetvrtastim, oko 1 |
|
| TRIGONOMETAR |
točka na terenuizračunana triangulacijom;osnova pri geodetskom izmjeru. |
|
| trigonometrija |
(grè. trigonostrokutni, metriamjerenje) geom. dio geometrije koji se bavi rješavanjem trokuta, tj. kojipomoæu dovoljnog broja danih elemenata jednog trokuta pronalazi, raèunskimputem ili konstrukcijom ravnih slika, njegove ostale elemnte; sferna trigonome |
|
| TRIGONOMETRIJA |
grana geometrije u kojoj se promatrajuodnosi među stranicama i kutovima trokuta.Primjenjuje se u izradi triangulacijske mreže prilikom premjeravanja zemljišta. |
|
| trigonometrijski |
(grè. trigonos, metria)koji spada u znanost o trokutu; trigonometrijske funkcije, goniometrijske funkcije odnosi strana u pravokutnimtrokutu (v. sinus, kosinus, sekans, kosekans, tangens, kotangens) |
|
