... Rječnik | vogubilan | (lat. volubilis, volvere okret... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

vogubilan (lat. volubilis, volvere okretati) gibak, vitak, savitljiv, okretan; nepostojan, nestalan, promjenjiv; slatkorjeèiv, govorljiv  
vohajnit (njem. Wochein) min. sinonim za mineral boksit, nazvan po mjestu Bohinj (njem. Wochein) u Sloveniji gdje postoje ležišta boksita  
vojta (mað.) vrsta stare kartaške igre  
vokabular (lat. vocabularium) rjeènik, bilježnica u koju se pišu rijeèi nekog tuðeg jezika i njihova znaèenja radi lakšeg uèenja napamet  
vokabulist (lat. vocabulum rijeè) pisac rjeènika  
vokacija (lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki položaj; dar, sklonost (nekom zanimanju, zanatu, struci)  
vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a, e, i, o, u); suprotno: konsonant  
vokalan (lat. vocalis) gram. samoglasnièki; glasovni, koji se tièe glasa; izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna glazba pjevanje; vokalni koncert koncert u kojem su samo pjevaèke toèke  
vokalizacija (lat. vocalisatio = gram. pretvaranje suglasnika u. samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje  
vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijeèi s obzirom na njihove meðusobne odnose  
vokalize (tal. vocalizze) glaz. vježbe u pjevanju sa slogovima do, re, mi, fa itd. (solmizacija)  
vokalna harmonija (lat. vocalis, grè. harmonia sklad) skladnost dvaju ili više slogova koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralskoaltajskim jezicima)  
vokalski (lat. vocalis) gram. samoglasnièki  
vokativ (lat. vocativus) gram. peti padež, dozivni padež; pren. obješenjak, spadalo, nestaško, onaj kojega se mora èesto prijekorno dozivati  
volabilitet (lat. volabilitas) površnost, nestalnost  

1 2 3 4 5 8