optativ |
(lat. optativus) gram. naèin kojim se iskazuje želja (u grèkom jeziku), željni naèin |
|
optativan |
(lat. optativus)željni, koji sadrži ili iskazuje neku želju |
|
optièar |
(grè. optikos vidni, koji se tièe vida, gledanja) izraðivaèoènih stakala, naoèala i optièkihinstrumenata |
|
optièki |
(grè. optikos vidni, koji se tièe vida, gledanja) kojispada u znanost o svjetlosti; svjetlosni,vidni, oèni; optièkiinstrumenti razne kombinacijezrcala, leæa i prizmi pomoæu kojihmožemo dobiti, prema potrebi, poveæane ili umanjene likove predmeta, dakle, t |
|
optika |
(grè. orao vidim,gledam, optikos vidni, koji se tièe vida) fiz. znanost o svjetlosti i svjetlosnim pojavama uopæe; znanost oprirodi svjetlosti i zakonima gledanja; geometrijska optika znanost opravocrtnom prostiranju svjetlosti i pojavama koje su s tim u |
|
optilogion |
(grè. optike, logosgovor, govorenje)sprava kojom se sporazumijevaju gluhonijemi |
|
optima fide |
(lat.) u najboljoj namjeri |
|
optima forma |
(lat.) najbolji oblik, u najboljem obliku |
|
optimacija |
(lat. optimatia)plemstvo, aristrokracija |
|
optimat |
(lat. optimas) plemiæ, aristrokrat |
|
Optimati |
(lat. optimates) mn.ljudi iz najboljihkrugova, odliènici, plemiæi, aristokrati; èlanovi aristokratske i konzervativne strankekod starih Rimljana |
|
optimist |
(lat. optimusnajbolji) fil. pristaša optimizma; èovjek sklon sve stvari i pojave uživotu gledati u lijepoj, ružièastoj boji; supr. pesimist |
|
optimistièki |
(lat. optime) kojiodgovara optimizmu,koji je zasnovan na optimizmu, koji je u vezi s optimizmom; pren. vedar, punživotne radosti |
|
optimitet |
(lat. optimitas) odliènost, izvrsnost |
|
optimizam |
(lat. optimusnajbolji) fil. shvaæanje koje sve stvari i dogaðaje u svijetu promatra s njihove najbolje strane, u ružièastojboji; osobito: filozofsko nauèavanje po kojem je ovaj svijet najbolji od svih moguæih svjetova (Leibniz); pren.sklonost promatranja |
|