| vogubilan |
(lat. volubilis, volvere okretati) gibak, vitak, savitljiv, okretan; nepostojan, nestalan, promjenjiv; slatkorjeèiv, govorljiv |
|
| vohajnit |
(njem. Wochein) min. sinonim za mineral boksit, nazvan po mjestu Bohinj (njem. Wochein) u Sloveniji gdje postoje ležišta boksita |
|
| vojta |
(mað.) vrsta stare kartaške igre |
|
| vokabular |
(lat. vocabularium) rjeènik, bilježnica u koju se pišu rijeèi nekog tuðeg jezika i njihova znaèenja radi lakšeg uèenja napamet |
|
| vokabulist |
(lat. vocabulum rijeè) pisac rjeènika |
|
| vokacija |
(lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki položaj; dar, sklonost (nekom zanimanju, zanatu, struci) |
|
| vokal |
(lat. vocalis, vox glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a, e, i, o, u); suprotno: konsonant |
|
| vokalan |
(lat. vocalis) gram. samoglasnièki; glasovni, koji se tièe glasa; izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna glazba pjevanje; vokalni koncert koncert u kojem su samo pjevaèke toèke |
|
| vokalizacija |
(lat. vocalisatio = gram. pretvaranje suglasnika u. samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje |
|
| vokalizam |
(fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijeèi s obzirom na njihove meðusobne odnose |
|
| vokalize |
(tal. vocalizze) glaz. vježbe u pjevanju sa slogovima do, re, mi, fa itd. (solmizacija) |
|
| vokalna harmonija |
(lat. vocalis, grè. harmonia sklad) skladnost dvaju ili više slogova koji dolaze jedan za drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralskoaltajskim jezicima) |
|
| vokalski |
(lat. vocalis) gram. samoglasnièki |
|
| vokativ |
(lat. vocativus) gram. peti padež, dozivni padež; pren. obješenjak, spadalo, nestaško, onaj kojega se mora èesto prijekorno dozivati |
|
| volabilitet |
(lat. volabilitas) površnost, nestalnost |
|
