amok |
(malaj.) neobična i strašna vrsta ludila kod malajskih urođenika koje se očituje u nagonu zaubijanjem (klanjem) svakoga na koga se naiđe |
|
Amon |
(hebr. Amon, grč.Ammon) mit. glavno božanstvostarih Egipćana, prikazivano je s ovnovimrogovima; simbol stvaralačke snage irađanja |
|
amonal |
(grč. ammoniakon)eksplozivna tvar smjesa amonijačne salitre, aluminijeva praška i nitrotoluola; upotrebljava se urudarstvu i u ratnoj tehnici |
|
Amonićani |
jedno od drevnih arapskih plemena; veliki neprijatelji Izraelaca koji su ih pokorili |
|
amoniemija |
(grč. amoniakonamonijak, haimakrv) med. trovanje krvi amonijakom |
|
amonifikacija |
(grč. ammoniakon, fikacija od lat.glagola facio, facere činiti,raditi) proces pretvaranja dušika izrazličitih dušikovih spojeva (bjelančevina, aminokiselina, mokraćevina i dr.) u amonijski dušik |
|
amonijak |
(grč. ammoniakon,lat. salammoniacus)kem. spoj dušika i vodika, bezbojan plin ljutog i neugodnogmirisa koji izaziva suze, otrovan i nagriza kožu (nazivpo libijskoj pokrajini Amoniji (ime prema egipat. bogu Amonu) |
|
amoniti |
(hebr. Amon, grč.nast. ites, lat. cornuAmmonis Amonov rog) geol. poput ovnovihrogova svijene okamine jedne izumrle vrste glavonožaca; usp. Amon |
|
Amor |
(lat.) mit. bog ljubavi, radosti i šale kod starih Rimljana(odgovara grčkom Erosu); pren. ljubav |
|
AMOR |
(lat. ljubav), rim. naziv za grč. boga ljubavi Erosa(v.). |
|
amor vincit omnia |
čit. amor vincit omnija (lat.) posl.ljubav sve pobjeđuje, ljubav je jača od svega |
|
AMORAL |
(grč. a — ne; lat. mores — ćudoređe), odsutnost morala, moralna iskvarenost,nećudoređe. |
|
amoralizam |
(lat. a, mos, morišobičaj) fil. nemoralnost (ovako je njemački filozof Nietzsche nazvao svoje etičko shvaćanje kojeodbacuje dotadašnji moral) |
|
amoreti |
(tal. amoretti) mn.slike malih bogova ljubavi u staroj rimskoj umjetnosti i umjetnosti renesanse i novog doba; ljupki likovi krilate dječice zabavljene različitimposlovima; amoriti |
|
amorevole |
(tal.) glaz. v. amabile |
|