hemi |
(grè. hemi) predmetak u složenicama sa znaèenjem: pola, polovica |
|
hemialgija |
(grè. hemi pola,polu, algos bol) med. jednostrana glavobolja, migrena |
|
hemianestezija |
(grè. hemi a ne,bezesthesisosjeæaj) neosjetljivost jedne strane tijela |
|
hemianopija |
(grè. hemi, a, opsgen. opos) med. v. hemiopija |
|
hemiantrop |
(grè. hemi, anthropos èovjek) poluèovjek |
|
hemiantropija |
(grè. hemi,anthropos èovjek)med. stanje poluèovjeka, ludilo u kojem je èovjek gotovo jednak životinji |
|
hemicefal |
(grè. hemi, kefaleglava) med.nakaza roðena s pola glave |
|
hemicikl |
(grè. hemi, kykloskrug) polukrug |
|
hemiedrija |
(grè. hemi, edraravnina, ploha)u kristalografiji: pojava jednog kristalnog oblika samo s polovicom njegovih plohakoje se oèekuju po kristalnom sustavu (supr. holoedrija) |
|
hemifonija |
(grè. hemi, fonezvuk, glas) poluglasnost, slaboglasnost, slab glas |
|
hemimorfizam |
(grè. hemi, morfe oblik) u kristalografiji: pojava kad su kristali koji ne pripadaju regularnom sustavu na suprotnim krajevima omeðeni plohama, površinama razlièitihoblika, tj. kad su na gornjem kraju drukèije razvijeni nego na donjem |
|
hemiolièan |
(grè. hemiolios) koji sadrži cjelinu ipol; metr. kod Grka: ritam èiji dijelovistoje u omjeru 2/3 |
|
hemionièan |
(grè. hemionos mazga)koji je kao mazga, tj. trom, mlitav |
|
hemiopija |
(grè. hemi, ops gen.opos oko)med. bolest oèiju u kojoj bolesnik vidi predmete samo upola |
|
hemiopsija |
(grè. hemi, opsisgen. opseos viðenje, vid) v. hemiopija |
|