| kolikvativan |
(lat. colliquativus)koji pretvarau tekuæinu; koji rastapa, koji izaziva slabljenje; kolikvativno znojenje jako znojenje kojeiscrpljuje |
|
| kolimacija |
(lat. collimatio odcollineatio dovoðenje u jednu zajednièku ravnu liniju) kod optièkih instrumenata za mjerenje: poklapanje vidnelinije s optièkom osi; kolimacijskalinija vidna linija ili optièka os; kolimacijska pogreška iznos za koji vidna linijaskreæe |
|
| kolimator |
(lat. collimator) opt.mali durbinza namještanje linije kolimacije drugoga durbina na kojem je prièvršæen; usp.kolimacija; cijev s procijepom i leæom (ili samo leæa) u spektroskopu zaskupljanje svjetlosti i njezino bacanje u paralelnim zrakama na prizmu |
|
| kolimirati |
(lat. collimare odcollineare dovesti u jednu zajednièku ravnu liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (dalekozora,durbina); namjestiti (dvije leæe itd.) tako da (njihove) optièke osi budu u istojravnoj liniji |
|
| kolitis |
(grè. kolon debelocrijevo) med. upala debelog cijreva |
|
| kolizija |
(lat. collisio)sudar, sukob, opreka, borba |
|
| kolje |
(fr. collier) ogrlica, ðerdan |
|
| kolma |
(tal. colma) plima naJadranskommoru |
|
| kolmajna |
(engl. coal ugljen, mine rudnik) ugljenokop, rudnik ugljena |
|
| kolo |
(tal. collo) trg. svežanj, bala robe |
|
| kolobom |
(grè. kolobomaosakaæeno, osakaæen dio) med.unakaženost ili osakaæenost nekog organa, osobito priroðeni rascjep nekihdijelova oka |
|
| kolodij |
(grè. kolla ljepilo)kem. otopina koja se dobiva otapanjem praskavog pamuka u sumpornom eteru koji nakon isparenjaostavlja tanku i prozirnu opnicu; upotrebljava se za premazivanje manjih ranai u fotografiji |
|
| kolofon |
(grè. kolofon) vrh, kraj, završetak, završni kamen; otuda, na zadnjoj stranici knjiga: bilješka s imenom pisca, tiskara, mjesta igodine tiskanja |
|
| kolofonij |
(grè. Kolofon jedanod 12 jonskihgradova) smola za mazanje violinskog gudala, nazvana po maloazijskom graduKolofonu |
|
| koloid |
(grè. kolla ljepilo,eidos oblik) med. hladetinasto tkivo koje se razvija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo koje se otapa, ali pritom ne stvara kristale, npr. dekstrin, sirup,bjelanèevinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kristaloid |
|
