ksako |
(jap) vrhovnisveæenik religije fo u Japanu i Kini |
|
ksantin |
(grè. ksanthos žut)kem. organska baza koja senalazi u mokraæi, krvi i jetrima sisavaca,bezbojna masa koja se u vodi teškootapa (C6H4O2N4);žuta boja koja se dobiva od broæa |
|
Ksantipa |
(grè. Ksanthippe)"žuta kobila"; ime zle i goropadne Sokratove žene; pren. zla žena,svaðalica |
|
KSANTIPA |
žena grč. filozofa Sokrata (grč.Sokrates, 469—399.p.n.e.); simbol svadljive, čangrizave i vlastoljubive žene. O K. ima vrlo malo autentičnih istor.podataka. Došla je na zao glas na osnovu tvrdnji antičkih pisaca Plutarha, Elijana, Ateneja idr. No, neki dr |
|
ksantofil |
(grè. ksanthos žut, fyllon list) bot. žuta boja kromoplasta; žutilo lišæa,žuti pigment koji sadrži lišæe kad požuti |
|
ksantogen |
(grè. ksanthos žut,gen korijen od gignesthairoditi se, nastati, postati) kem. tvar koju sadrži lišæe i cvjetovi te koja, spojena s alkalijama, požuti |
|
ksantopsija |
(grè. ksanthos žut,opsis vid,viðenje) med. žutovidnost (kod žutice i trovanja pikrinskom kiselinom i santoninom) |
|
kšatrjja |
(ind.) druga po reduindijska kastakoju èine ratnici i narodni pravci; pripadnik ove kaste |
|
ksenelazija |
(grè. xenos tuðinac,elasis tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram) progonjenje stranaca, tuðinaca |
|
ksenije |
(grè. xenia) mn.pokloni za goste; kod rimskog pjesnika Marka Valerija Marcijala: naslov XIII. knjige njegovih epigrama; naslov knjige Goetheovih i Schillerovih epigrama (1797.) protivizopaèenosti u ondašnoj njemaèkoj književnosti; kratkistihovi duhovitog |
|
ksenofilija |
(grè. xenos tud, filos prijatelj, koji voli) ljubav prema strancima i onome što je strano, tuðinsko |
|
ksenofob |
(grè. xenos tudinac,fobos strah)neprijatelj stranaca; onaj koji se plaši stranaca i zazire od njih |
|
ksenofobija |
(grè. xenos tuðinac,fobeo bojim se) mržnja prematuðincima, strah od stranaca |
|
ksenografija |
(grè. xenos tuð,grafein pisati)poznavanje stranog pisma; strano pismo |
|
ksenokracija |
(grè. xenos tuð,kratia) vladavinastranaca, tuðinaca |
|