... Rječnik | kanu | (šp. port. tal. canoa, engl. ... | Rječnik stranih riječi
Unesi riječ

Domaći

kanu (šp. port. tal. canoa, engl. canoe, njem. Kahn, fr. canot) uski èamacprimitivnih naroda napravljen od izdubenog stabla; u veslaèkom športu: èamac s dvostrukim veslom za jednog, rjeðe za dva veslaèa  
kanuni (ar.) mn. sastavni dio šerijatskogprava, svjetovno pravo muslimanskihnaroda koje izdaju islamski vladari, prema prilikama i potrebamadruštva, i koje je, prema tome,promjenjivog i mjesnog (lokalnog) karaktera jer se može mijenjati i vrijedi samo za državu  
kaolin (kin. kaoling, kao visok,ling brijeg, ime jedne planine u sjev.Kini, gdje je najprije dobivan)"porculan", porculanska zemlja, bijela, brašnasta masa od koje se izraðuje porculansko posuðe  
kaos (grè. chaos) zbrka, nered  
kaotièan (grè. chaos) zbrkan,u neredu  
kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava) predgorje, rt, svakidio obale koji se spušta strmo u vodu  
kapa (lat. capa) redovnièki ogrtaè sa širokim rukavima i kapuljaèom; kišni ogrtaè; kaèket  
kapacitet (lat. capacitas)sposobnost, umješnost,valjanost; uporabljivost; sposobnosthvatanja, sposobnost sadržavanja, obujam, sadržaj; èovjek koji uživa velik i nedvojben autoritet, ugled u nekoj struci (znanstvenik, umjetnik i dr.), priznat struènjak; fiz. toplins  
KAPANEJ mitska grč. junak, jedan od 7jurišnika na Tebu. Kadagaje Zevs ubio munjom, njegova žena Euadna sama se spalila na njegovoj lomači, Jedan od prvih podataka o spaljivanju žena u slučajumuževljeve smrti, kojiveć pokazuje društveno nametnutu inferiornost žens  
kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar  
kapara (tal. caparra) trg.novac koji se pri sklapanju ugovora ili pogodbe daje unaprijed kao zalog da æe sve uvjete ugovora ilipogodbe obje strane toèno ispuniti  
kapcija (lat. captio varljivzakljuèak) namjerno pogrešan zakljuèak, varljiv zakljuèak; sofizam  
kapeadori (šp. capeadores) mn.u borbamas bikovima: pomoænici boraca kojirazdražuju bika jednim crvenim ogrtaèem, pamu onda vješto izmaknu i puste borcada on nastavi igru  
kapela (lat. capella, tal.cappella, fr. chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto (sakristija) gdje je sveæenikostavljao svojogrtaè (lat. cappa) i ckrvene stvari; kasnije: mjesto za pjevaèe i glazbenike u crkvi;crkveni zbor (pjevaèi i orgulje); glazbeno društvo, glaz  
kapelan (lat. capellanus) pomoæni sveæenik, mlaði sveæenik koji je dodijeljen kao pomoænik i zamjenik starijem sveæeniku  

1 31 32 33 34 35 256