| kaput |
(lat. caput, capitisglava) odjeljak, poglavlje (u knjizi); ex capite èit. eks kapite (lat.) izglave, po sjeæanju; prav. iz razloga, zbog |
|
| karabin |
(fr. carabine, tal,carabina, ar. karab) puška, lakša i kraæa od pješaèke, za konjicu, topništvo i si. |
|
| karabinijeri |
(tal. carabinieri) mn.konjanici naoružanikarabinima; u Italiji: žandarmerijskikorpusi sastavljeni od odabrane momèadi |
|
| karabinjer |
(fr. carabinier)vojnik naoružan karabinom, laki konjanik |
|
| karaboja |
(tur. kara crn) 1.željezni ili bakreni sulfat koji služi za pripremanje crne boje; 2. modra galica |
|
| karafa |
(tal. caraffa)trbušasta boca, staklenka s èepom |
|
| karafina |
(tal. caraffa,caraffina) mala stolna boca za ulje i ocat |
|
| karagan |
(tatar.) zool.stepska lisica, osobito cijenjena zbog svog krzna |
|
| karagoli |
(tal. caragolo, šp.caracol) mn. vrsta jestivih školjki u Jadranskom moru; njihove sjajne ljušture, oèišæene od vapnenenaslage, upotrebljavaju za izradbu raznog ženskog nakita |
|
| karahaber |
(tur.) crni glas, tj.tužna vijest,najèešæe vijest o smrti |
|
| karakal |
(tur. kahralkulakcrno uho, fr.,engl. caracel) zool. grabežljiva životinja slièna risu iz roda maèaka (Feliscaracal), živi u Aziji i Africi |
|
| karakašli |
(tur. kara crn, kašobrva) crnihobrva |
|
| karakola |
(fr. caracole)zavojnica, spirala; pužaste, zavojite stube; jah. poigravanje konja udesno i ulijevo |
|
| karakolirati |
(fr. caracoler)igrati, poigravati konja tako da poskakuje udesno i ulijevo; pren. trèkaratitamoamo |
|
| karakter |
(grè. charasso urezujem, charakter) zbroj osobina ili svojstava kojimase neki èovjek, neka stvar ili pojavaodlikuju; trajna osobina volje inaèina djelovanja nekog èovjeka koja ga èini onim stoje, tj. razlièitim od svih drugih ljudi; u užem, psihološkom sm |
|
