| Đ, đ |
osmo slovo hrvatske latinice |
|
| đaiz |
(tur.) dopušteno |
|
| đaka |
(tal. giacca) kaput |
|
| đakon |
(grč. diakonos sluga)upravitelj općinskih dobara i skrbnik sirotinje i bolesnika u najranije kršćansko doba; kasnije: ckrvenisluga i pomoćnik pri bogoslužju; početni svećenički čin u crkvi; pomoćni svećenik |
|
| đakonat |
(grč. diakonos) čin,zvanje, dostojanstvo i stan pomoćnog svećenika, đakona |
|
| đakonica |
(grč. diakonos)služiteljica crkve; unajstarijoj kršć. Crkvi, sve do VI. stoljeća: starijažena koja se brinula o sirotinji, njegovala bolesnike i vodila nadzor nad ženskim članovima crkvene općine; danas, u Evangeličkoj crkvi: bolničarka, posebno školovana |
|
| đakonija |
(grč. diakonia)djelokrug đakona; pomoć, potpora; posluživanje (jelom i pićem), poslastica |
|
| đakonik |
(grč. diakonikos) upravosl. crkvi:udubljenje u zidu ili zasebna soba na desnoj strani oltara gdje se čuvaju posvećene posude |
|
| đakonikon |
(grč. diakonos lat.diaconicum) u pravosl. ckrvi: kratka molitva koju čita ili pjeva đakon |
|
| đakula |
(tal. giocolare) šala; priča |
|
| đederan |
(mađ. gyöngy krasan,divan) prid.svjež, lagan, poletan, veseo, razdragan; zdrav, krjepak |
|
| đel! |
(tur. gelmek doći)dođi! hajde!; đela mašalah! budi pozdravljen! |
|
| đelozija |
(tal. gelosia)ljubomora, zavist; đilozija |
|
| đeniza |
(ar.) molitva zaumrlog kod muslimana; dženaza |
|
| đenjuška |
(rus. denjga) ruskibakreni novac od polakopjejke |
|
