anaptoza |
(grč. anaptoobjesim) utučenost, skrušenost |
|
Anapurna |
teško pristupačan vrhu himalajskomgorju, visok 8075 metara; pren. teško, gotovo nemoguće ostvariv cilj |
|
anareja |
(grč. anarroia) med. penjanje sokova, osobito krvi, prema gornjim dijelovima tijela |
|
anarhija |
(grč. anarchia)bezvlašće, stanje društva u kojem potpuno prestaje vladavina zakona i svakog autoriteta; pren. potpunnered |
|
anarhist |
(grč. anarchos bezpoglavara, bez vođe) pristaša mišljenja daje potrebno srušiti postojeći državni i društveni poredak; čovjekkoji pokušava svim mogućim sredstvima, bez ikakvih obzira, srušiti postojećiporedaki zavesti stanje potpunog bezvlašća; pr. anarhi |
|
anarhizam |
(grč. an, arche vlast) pokret koji teži ostvariti potpunu slobodu pojedinca i uništiti svaku političku vlast; osnivači: Stirner, Proudhon,Bakunjin |
|
anarhoidan |
(grč. anarchia bezvlašće, eidos izgled) sličan bezvlašću (anarhiji) |
|
anarhoindividualizam |
(grč.lat.) tezao otuđenju čovjeka od društva(ideolog Max Stirner), naučavanje kojesvodi društvo na slobodnog pojedinca kome ne smije biti nametnut nikakav red niti zakon |
|
anarhosindikalizam |
oportunistička struja u radničkompokretu čiji pripadnici smatraju da radnici mogu popraviti svoj položaj samo štrajkovima i organizacijomuzajamne pomoćii da se pitanjima radničkogpokretaimaju baviti samo sindikati; oni istupaju protiv toga da radnici stvo |
|
anarmonija |
(grč. an, armonia)glaz. v. disharmonija |
|
anartrija |
(grč. an, arthronud) 2. med. povećana disartrija, kad bolesnik govori potpuno nerazumljivo; nastaje zbog uzetostimišića za govor (jezika, grla, ždrijela, usana, lica kao posljedica moždanekapi, progresivne i bulbarne paralize) |
|
anartrija |
(grč. ana, arthron ud)med. 1.nedostatak udova |
|
anartros |
(grč. ana, arthronud) bezudnik, čovjek koji je toliko debeo da mu se više ne raspoznaju zglobovi |
|
anasarka |
(grč. ana na, gore, sarks meso)nakupljanje tjelesne tekućine u potkožnomvezivu (koža postaje gnjecava, anakon pritiska prstom ostaje u njojudubina) |
|
anaseizam |
(grč. ana, seismospotres) geol.svojstvo potresa kod kojih se događaju velika vertikalna pomicanja tla |
|