| antropogenija |
(grč. anthropos,genesis) znanosto postanku i razvitku čovjeka i ljudskih vrsta |
|
| antropogeografija |
(grč. anthropos, geografia) diozemljopisa koji ispituje koliko prirodni položaj zemljišta na kojem ljudi živeutječe na oblikovanje ljudskih zajednica i koliko je čovjek uopće sposobanpreoblikovati određeni prostor tako da bi mu mogao biti od koristi; podv |
|
| ANTROPOGEOGRAFIJA |
dio opće geografijekojiproučava antroposferu; razmještaj ljudi na Zemlji, njihove djelatnosti i učinke njihova djelovanja; v. DRUŠTVENA(SOCIJALNA) GEOGRAFIJA. |
|
| antropoglif |
(grč. anthroposčovjek, glyfodubem, urezujem u kamen, klešem) prirodni kamen koji ima oblik čovjeka |
|
| antropoglot |
(grč. anthroposčovjek, glottajezik) životinja s jezikom sličnim jeziku čovjeka, npr. papiga |
|
| antropognost |
(grč. anthropos,gnostes poznavatelj) poznavatelj ljudi |
|
| antropognozija |
(grč. anthropos, gnosis poznavanje)znanost o poznavanju čovjeka, poznavanje čovjeka |
|
| antropogonija |
(grč. anthropos, gonerađanje)postojanje čovjekom (očovječenje) |
|
| antropografija |
(grč. anthropos,grafia) opis(ili: opisivanje) čovjeka; dio antropologije koji proučava ljudsko tijelo |
|
| antropohistorija |
(grč. anthropos, historia) znanost orazvitku ljudskog roda,povijest čovječanstva |
|
| antropoidan |
(grč. anthropos,eidos oblik) čovjekolik, sličan čovjeku (za majmune) |
|
| antropokemija |
(grč. anthropos, chemeia) znanost o tvarima koje sačinjavaju ljudsko tijelo |
|
| antropolatrija |
(grč. anthropos,latreia služba) obožavanje čovjeka; shvaćanje da je čovjek biće slično Bogu |
|
| antropolog |
(grč. anthropos, logos)znanstvenikkoji proučava čovjeka s anatomskog, fiziološkog, psihološkog,filozofskog, povijesnog, sociološkog, arheološkog i dr.stajališta |
|
| antropologija |
(grč. anthropos, logia) znanost koja proučava čovjeka na osnovi anatomije, fiziologije, psihologije, povijesti, sociologije, fiziologije, arheologije i znanosti o jeziku |
|