| konicitet |
(grè. konos stožac)stožatost; kosina, nagnutost |
|
| konièan |
(grè. konos) stožast,èunjast, uobliku stošca; konièna refrakcija prelamanje svjetlosne zrake u stožast snop; koniènozrcalo stožasto zrcalo |
|
| konifere |
(grè. konos èešer,lat. ferre nositi, proizvoditi) mn. bot. èetinjare, npr. bor, omorika, jela itd. |
|
| koniin |
(grè. koneion kukuta) kem. bezbojna tekuæina, neugodnog i omamljujuæeg mirisa, nalazi se u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov kojim su otrovali Sokrata); cikutin |
|
| konimetar |
(grè. konos stožac,metron mjera)sprava za mjerenje stošca |
|
| konioza |
(grè. konis prah) med. bolest koja nastaje zbog udisanja raznih vrsta praha (vapnenog, bakrenog, željeznog i dr.) |
|
| konivencija |
(lat. conniveresklapati oèi) obzirnost,obazrivost |
|